KAKO SMO SE PREHRANJIVALI (50. i 60. godine prošlog stoljeća)

 

Od ponedjeljka do nedjelje moja mama  bi imala skoro nemoguću misiju: osmisliti i pripremiti ručak za našu obitelj ( mama, tata, sestra i ja, tetka i ujak, ukupno šest gladnih usta svakoga dana  za stolom, a nerijetko i plus dva strica na dužem gostovanju). Jutra bi započinjala rečenicom, koja je bila i pitanje i konstatacija  „Treba nešto smisliti danas za ručak“ i onda bi  ona smislila i sama sebi odgovarala.  

U nekom ljetnom tjednu  njezini monolozi su glasili otprilike ovako:

Ponedjeljak :  Danas  ću  napraviti  granatir ,  juhe je ostalo od nedjelje.

Utorak:  Nabrat ću mahune u bašči, još su mlade, nemaju „konaca“. Biti će fino varivo sa krumpirom. ( Meso u varivu od mahuna bilo je čista nepoznanica. Unatoč tome, to varivo je zaista uvijek bilo fino, pamtila sam ga  kao meni najdraže. Kada sam  u braku prvi put skuhala varivo od mahuna moj muž je upitao : A gdje je tu meso ? Meni uopće nije palo na pamet da bi uz mahune trebalo i meso .)

Srijeda : Mogla bih napraviti paradajz juhu, imam još lanjskog kuhanog paradajza u bocama. Zamijesit ću  dva lista rezanaca, pa ćemo uz juhu imati i  „rezance nasuvo“, s prezlama. Bit će fino. ( I bilo je fino, uvijek. Mama je bila stručnjak za mijesiti tijesto, a ako se  „rezanci nasuvo“ s prezlama još i pošećere imali bi ujedno i glavno jelo i desert ! )

Četvrtak :  Danas bih mogla  skuhati grah, ubacit ću u njega  kost što je ostala od šunke, imam i malo rezanaca od jučer, bit će fini „pašta fažol“. Oblačno je, neće danas biti vruće,  pasat  će ! ( Naravno da je pasalo,  „šljuk“ od šunke  učinio je od grah – variva  krepko jelo, konačno smo se svi dobro nasitili ! )

 Petak : Petak je danas, trebalo bi postiti.  Napravit ću knedle sa šljivama. ( A  zar nismo već postili prva tri dana u tjednu ?)

Subota: Ima u bašči  salate, ima i mladoga krumpira,  ispržit ću malo krumpira. Sa salatom, bit će to fini ručak ! ( Kako bi dobro došlo malo mesa, ali izdržat ćemo još do sutra, sutra je nedjelja ! )

Nedjelja :  Jučer sam zaklala pile,  danas ćemo se pogostiti.  Napravit ću juhu, a  batake,  prsa  i  krila ću  spohati.  Uz to pire krumpir,  zelena salata.  Imat ćemo,  naravno i kolač, nedjelja  je.  Da napravim pitu od  višanja ili štrudlu od jabuka ? Što više volite ? 

  A ovako bi se mama  dovijala kako da nas prehrani po zimi :

Ponedjeljak:  Ostalo je sarme od jučer. Ona je još bolja kada  se  podgrije !

Utorak:  Napravit  ću  malo  paradajz  juhe  i  šufnudle. ( Šufnudle su zapravo njoke s prezlama, mogu se i pošećeriti.  )

Srijeda:  Skuhat ću grah sa suhim rebricama .  Da stavim  u  grah  krumpir ili više volite  rezance?

Četvrtak: Ispeći ću nam malo krumpira u rerni. Uz kiselu papriku, ručak će proći.

Petak: Danas je petak, trebali bi postiti . Zamijesit ću listić  rezanaca  pa ćemo imati  rezance nasuvo.  Možda napravim i paradajz juhu, ako stignem, danas imam naručene žene za probu.

Subota: Danas ću zdinstati malo kiselog kupusa pa  napraviti  nešto što još nisam radila. Složi se  u  tepsiju  red  dinstanog  kiselog  kupusa,  po njemu se pospe riža, po riži opet kupus,  odozgor se polije s vodom i mašću  i stavi u rernu da se zapeče. Probala sam to kod Mice, baš je fino !  (  Bila je to  inačica  musake s kiselim zeljem, samo u varijanti moje mame  bez mesa.  Ali , zaista je to jelo bilo izvrsno, uvijek kad bi ga mama kasnije pripremala pogrebali bismo tepsiju, ništa ne bi ostalo za večeru.)

Nedjelja:  Miro, otići ćeš u mesnicu kod čika Mirka  ( mesnica na Šećerani radila je nedjeljom do 11,00 sati ). Kupit ćeš  60 deka svinjskog šnicla, neka ti odreže 6 lijepih  šnicli. Zatim,  50 deka goveđih prsa za juhu i neka ti dade još jednu dobru kost.  Imat ćemo danas  goveđu  juhu,  pohane šnicle, pire krumpir i kiselu papriku za salatu.  I napravit ću buktu s makom, nedjelja je!

            I tako bi nekako prošao tjedan, uz puno truda moje mame,  koja bi, nemajući boljeg izbora i oskudijevajući stalno u novcu, izlaz najčešće  pronalazila u  tome da se prihvati brašna i nešto zamijesi. Hvala Bogu, u kući je uvijek bilo brašna i krumpira !

Iz „Kulinarskog spomenara“ Mire Katarine Zorić