Fotografije Josipa Nikolića, našeg Škljoca, pjev su ptica uzoru, nježni dodir krila anđela kroz koji progovara jedna suptilna i nadasve znatiželjna duša. Osjetljiv na disanje našeg grada, na njegov rast, njegovu ljepotu i njegove od nas običnih smrtnika nevidljive i skrivene detalje, Josip Nikolić je i nesvjesno postao njegov najbolji kroničar.
Josipove fotografije prate ritam godišnjih doba, kroz njih nam približava disanje šume, miris vode, svitanje nad usnulom ravnicom, bilježi nastupe značajnih ljudi i njihove publike, goste koji su pohodili naš grad, od sitnih detalja stvara poeziju: od dima stare lokomotive, od kapi kiše na oknu, od smrznutih listova i raspuklog maslačka … U njegovim špekulama ogleda se svemir.
Šokačka sijela, izložbe, pokladne povorke, maškare, nastupi KUD-ova, DVD-a, sve do knjiga, publikacija, kazališnih predstava, od gradnje do ratnih razaranja, Josipu ništa nije promaklo. Njemu je jednako interesantna glazbena scena, kao i boja cvijeća ili raspuknuta i vremenom rastočena hrastova kora.
Ponekad je to potreba odraditi nešto profesionalno, a ponekad je to potreba poigrati se, probuditi u sebi dijete odnosno pjesnika. A pjesnici su čuđenje u svijetu … Zaustaviti vrijeme, uhvatiti za poslije, zabilježiti trenutak vremena, isto je kao popeti se na našu najljepšu planinu. 30 godine škljocanja, iskočiti izvan profesije, svojim snimkama označiti jedno vrijeme, ostaviti za poslije ono najljepše. Josip je to postigao svojim nenametljivim i skromnim nastupom, gledajući šutke, s ljubavlju i toplinom u srcu.
Svojim se fotografijama popeo na Velebit, na Olimp vlastitog izraza. Danas je naš grad nezamisliv bez ovih fotografija. Bogatstvo 30 godina rada predstavlja nam se kroz ovu izložbu koja zadivljuje. Poželimo autoru ovih fotografija još puno inspiracija i elana, da nas i nadalje podsjeća na sebe, ali i na nas.
Marlena
One Comment
Katica
Bravo, Marlena.Već kod prve rečenice znala sam tko piše ovaj osvrt.Tako lijepo, slikovito i iz duše umiješ samo ti.
I ja želim fotografu još mnogo lijepih slika , a tebi da pišeš i ponešto u korice uvežeš.