“Ne bih o zdravstvenim problemima, ali poslije bolesti rad s drvom me stvarno izliječio i puno mi pomogao”, započeo je svoju priču o drvenim predmetima ručno izrađenima ovaj umirovljenik koji je čak 42 godine radio u inozemstvu.
“Radio sam sa zlatom, točnije, topio sam zlato u tvornici u kojoj je radilo 400 radnika”, dodaje Josip, koji u izradi drvenih figurica jednostavno uživa.
Svakom komadu drva koji pronađe dok šeta svojim rodnim krajem, svojim Štitarom, udahne novi život, daje mu oblik.
“Mojom turpijicom, nožem i malom pilom izradim bilo što, što mi u tome trenu padne na pamet. Volim napraviti vjevericu, mačku, psića, ribu. Ali izrađujem i križeve… ma, što god smislim, jer taj me hobi stvarno odmara”, ispričao nam je Josip, kojemu za bilo kakvu figuru životinjskog oblika treba najviše dva sata.
Iako mu nije bitno koje je vrste drvo, ipak priznaje da su hrast i bukva najpodatniji u ruci, ali i srcu. “Srce mi je puno što sam se nakon rada u Njemačkoj vratio svome rodnome kraju. Uživam u svemu što je naše, slavonsko, a ove figurice dale su mi jednu drugačiju, novu, životnu snagu”, istaknuo je ovaj zanimljivi Štitarac. Potporu u njegovom hobiju svesrdno mu pruža brat Đuro, koji je sa suprugom Mandom vjerni pratitelj brojnih manifestacija tradicijske kulture, naročito projekta “Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlosti” Turističke zajednice Grada Županja. “I ja jedva čekam srpanj i tu županjsku žetvu, jer stvarno bih volio vidjeti kako se nekada radilo”, poručio je Josip Benaković.
Zdenka KNEŽEVIĆ/Glas Slavonije