Jezični savjetnik: Navesci

Neobavezni je navezak samoglasnik koji dolazi na kraju nekih oblika pridjeva, zamjenica, priloga i prijedloga što završavaju suglasnikom, ne mijenjajući njihovo značenje, a njegova je uporaba uglavnom stilističke naravi:

dobrog – dobroga
velik – velikoga
dobrim – dobrima
tvog – tvoga
tvom – tvome
tvojim – tvojima
mog – moga
mojim – mojima
čim – čime
njim – njime
svim – svime
dosad – dosada
tad – tada
sad – sada
kad – kada
nikad – nikada.

Imamo li nekoliko posvojnih pridjeva koji slijede jedan za drugim, običaj je navezak napisati samo na kraju prvoga:

gramatika hrvatskoga književnog jezika.

Ako je pridjev samo jedan, može i:

gramatika hrvatskoga jezika.

No ne bi bilo nepravilno i da su oba primjera napisana bez njega. On se naime u sintagmama stavlja radi lakšeg izgovora ispred k, g i hili kad se ponavljaju suglasnici: moga konja, tvoga grada, ali ima jezičara (Težak, recimo) koji relativiziraju kriterije pa vele da može i:hrvatskoga književnoga jezika, ako piscu ili govorniku tako odgovara. Time, nažalost, iz objektivne, egzaktne gramatike ulazimo u posve subjektivnu estetiku, ali kako se jezik stalno mijenja, možda trebamo i nova pravila.

Obavezni je navezak:

s – sa
k – ka
nad – nada
pod – poda
pred – preda
uz – uza
iz – iza.

Navezak se dakle uvijek piše:

a. u prijedlogu:

1) ispred k, g, h i riječi u kojima ti suglasnici stoje na drugome mjestu u skupu:
ka klupi
ka gradu
ka zgradi

2) ispred s, š, z, ž:
sa sestrom
sa šumarom
sa zubarom
sa ženom

3) ispred suglasničkih skupova kojima je drugi suglasnik s, š, z:
sa psom
sa pšenicom
sa rzanjem

4) ispred instrumentalnog mnom:
sa mnom
nada mnom
poda mnom
preda mnom

5) ispred zamjeničkih enklitika uz oblike nad, pod, pred, kroz, niz, nuz, uz:
kroza nj, kroza te
nada me
nuza me
poda se, poda te
preda te, preda nj
uza te

b. u prefiksu:

1) ispred s, z, š, ž:
strugati – sastrugati
znati – saznati
šiti – sašiti
žvakati – sažvakati

2) na suglasnik ispred osnove nekih glagola koja počinje suglasničkim skupom:
gnati – odagnati
mrijeti – obamrijeti
prati – saprati
strti – razastrti
vreti – uzavreti.

Kada je pak o dativu i lokativu riječ, više-manje sve hrvatske gramatike dopuštaju uporabu i u i e (npr. sukladno tom, sukladno tomu, sukladno tome) premda je nekad uzus – što dokazuju brojni naši savjetnici – u dativu propisivao isključivo navezak u, a u lokativu e – komu, ali o kome.