Neobavezni je navezak samoglasnik koji dolazi na kraju nekih oblika pridjeva, zamjenica, priloga i prijedloga što završavaju suglasnikom, ne mijenjajući njihovo značenje, a njegova je uporaba uglavnom stilističke naravi:
dobrog – dobroga
velik – velikoga
dobrim – dobrima
tvog – tvoga
tvom – tvome
tvojim – tvojima
mog – moga
mojim – mojima
čim – čime
njim – njime
svim – svime
dosad – dosada
tad – tada
sad – sada
kad – kada
nikad – nikada.
Imamo li nekoliko posvojnih pridjeva koji slijede jedan za drugim, običaj je navezak napisati samo na kraju prvoga:
gramatika hrvatskoga književnog jezika.
Ako je pridjev samo jedan, može i:
gramatika hrvatskoga jezika.
No ne bi bilo nepravilno i da su oba primjera napisana bez njega. On se naime u sintagmama stavlja radi lakšeg izgovora ispred k, g i hili kad se ponavljaju suglasnici: moga konja, tvoga grada, ali ima jezičara (Težak, recimo) koji relativiziraju kriterije pa vele da može i:hrvatskoga književnoga jezika, ako piscu ili govorniku tako odgovara. Time, nažalost, iz objektivne, egzaktne gramatike ulazimo u posve subjektivnu estetiku, ali kako se jezik stalno mijenja, možda trebamo i nova pravila.
Obavezni je navezak:
s – sa
k – ka
nad – nada
pod – poda
pred – preda
uz – uza
iz – iza.
Navezak se dakle uvijek piše:
a. u prijedlogu:
1) ispred k, g, h i riječi u kojima ti suglasnici stoje na drugome mjestu u skupu:
ka klupi
ka gradu
ka zgradi
2) ispred s, š, z, ž:
sa sestrom
sa šumarom
sa zubarom
sa ženom
3) ispred suglasničkih skupova kojima je drugi suglasnik s, š, z:
sa psom
sa pšenicom
sa rzanjem
4) ispred instrumentalnog mnom:
sa mnom
nada mnom
poda mnom
preda mnom
5) ispred zamjeničkih enklitika uz oblike nad, pod, pred, kroz, niz, nuz, uz:
kroza nj, kroza te
nada me
nuza me
poda se, poda te
preda te, preda nj
uza te
b. u prefiksu:
1) ispred s, z, š, ž:
strugati – sastrugati
znati – saznati
šiti – sašiti
žvakati – sažvakati
2) na suglasnik ispred osnove nekih glagola koja počinje suglasničkim skupom:
gnati – odagnati
mrijeti – obamrijeti
prati – saprati
strti – razastrti
vreti – uzavreti.
Kada je pak o dativu i lokativu riječ, više-manje sve hrvatske gramatike dopuštaju uporabu i u i e (npr. sukladno tom, sukladno tomu, sukladno tome) premda je nekad uzus – što dokazuju brojni naši savjetnici – u dativu propisivao isključivo navezak u, a u lokativu e – komu, ali o kome.