Kraljica među frazama je fiscal cliff ili fiskalna litica, termin što su ga u SAD-u opsesivno-kompulzivno ponavljali mediji i ekonomski stručnjaci. Taj popis, ekvivalent nagradi Zlatna malina u filmskoj industriji, ili onoj za najgori opis seksa u književnosti, ispusni je ventil jezičnim čistuncima kojima teško pada izloženost papagajskom ponavljanju praznih fraza.
Na srodnom popisu omraženih riječi, popularnoj Marist’s list, već nekoliko godina prvo mjesto zauzima whatever – izraz kojim se izražava odustajanje od daljnje rasprave ili razglabanja o detaljima određene teme – populariziran bezumnim širenjem na društvenim mrežama, u komentarima na Facebooku i bespućima Twittera. Ovo potonje ima posebni naziv, koji je također pri vrhu popisa omraženih riječi: twitterverse.
Facebook pismenost
Od popularnih akronima, u top 10 se probio YOLO, koji pun razbibrižne mudrosti obznanjuje You Only Live Once ili samo jednom se živi, najčešće u prigodama kad korisnici društvenih mreža dijele neku svoju otkvačenu zgodu s virtualnim prijateljima, ili kad koga treba ohrabriti da se odvaži na nešto neuobičajeno.
Inače, korisnici društvenih mreža moraju, kao temelj facebook-pismenosti, znati i što znači BRB, LOL, ROFL ili GTFO. BRB znači vraćam se odmah (Be Right Back), LOL je smijem se naglas, ROFL je kotrljam se po podu od smijeha (Rolling On the Floor Laughing), a GTFO je Get The Fuck Out, nešto kao goni se odavde, samo s dobrodušnim predznakom, kao komentar na nešto jako smiješno.
Nekome tko nije na ti s tim izrazima koji su posljednjih godina preplavili virtualni svijet može se učiniti da se globalnoj komunikaciji događaju kataklizmičke pojave, i da jeziku na globalnoj skali prijeti opća degradacija, svođenje na čudne znakove i odustajanje od jezičnog bogatstva kojim su se govornici određenih jezika nekad dičili kao civilizacijskim dosegom svoje kulture. Strepnja od degradacije jezika čini se sasvim izglednom ako se uzmu u obzir istraživanja u području obrazovnog sustava, koja iz godine u godinu pokazuju sve nižu razinu verbalnih vještina učenika. Učenici u Hrvatskoj nisu izuzeti iz ovoga trenda.
Globalna komunikacija
Jezikoslovka Nives Opačić jedna je od onih koji se ne mire lako s nonšalantnom upotrebom hrvatskih riječi, a još je manje pomirena s velikodušnim prihvaćanjem fraza iz engleskog jezika. Whatever je, primjerice, i u hrvatskom dijelu virtualnog svijeta sasvim uobičajen izraz za prezrivo odustajanje od bavljenja temama koje je jedan sugovornik ocijenio nevrijednima dubljeg elaboriranja. Ali nije problem samo u papagajskom ponavljanju pomodnih – i iritantnih – fraza. Još je gore to što trendy govornici hrvatskog jezika sasvim ofrlje usvajaju strane riječi, ne uzimajući u obzir duboke postulate prirode jezika. Zato, primjerice, riječ trendy ili like (koja označava različite stupnjeve i tipove naklonosti) ne ostaju u svome izvornom obliku, nego metastaziraju u čitav niz sintagmi koje u hrvatskom jeziku zvuče kao nasilu umetnuto strano tkivo.
Postalo je uobičajeno da lajkamo fora stvari, a hejtamo političare i korporacije, povremeno imamo reality-checkove, stokamo selebritije, apgrejdamo stavove i downloadamo filmove, odazivamo se na team buildinge, slušamo savjete life-coacheva, gledamo reality-showove, a ignoriramo trendiranje lifestyle magazina. One koji imaju poštovanje prema jeziku ovakve fraze i te kako uznemiruju. No njihovo zapomaganje da se govori hrvatski, molim! sve su slabašnije i sve se manje čuju, zagušene navalom novih proizvoda trendiranja sa Zapada.
Maja HRGOVIĆ