Pokušajmo takvu tvorbenu usporednost pronaći u vršitelja i vršiteljica radnje na -lac: slušalac – slušalica, gledalac – gledalica, čitalac – čitalica, hranilac – hranilica, branilac – branilica, rukovodilac – rukovodilica.
Oblici slušalica, hranilica, branilica ne znače vršiteljice radnje, nego predmete, a upitno je postoje li uopće u našem jeziku gledalica, čitalica, rukovodilica.
Međutim, upotrijebimo li za vršitelje oblike na -telj, dobivamo odgovarajuće usporedne oblike: slušatelj – slušateljica, gledatelj – gledateljica, čitatelj – čitateljica.
Riječ je o tom da su za vršiteljice radnje u našem jeziku oduvijek bili obični oblici na -telj(ica), a u njihovoj je pravilnoj obličnoj usporednosti s vršiteljima na -telj i sustavna jezična smjernica koja i dopušta prevlast oblicima na -telj.
Malo je oblika muškoga roda na -lac koji nemaju istoznačnih oblika na -telj, pa onda nema razloga ne upotrijebiti oblik na -telj. Primjerice, birajući između izvjestilac i izvjestitelj, valja izabrati izvjestitelj jer postoji usporedni oblik izvjestitelj – izvjestiteljica, a odbaciti oblik na -lac jer ne postoji usporednost: izvjestilac – izvjestilica.
Mnogobrojni su oblici kao što su odgajatelj, njegovatelj, redatelj, ravnatelj, udomitelj ili snimatelj, a koji uopće i nemaju oblika na -lac kao što bi bili odgajalac, njegovalac, redalac, ravnalac, udomilac ili snimalac.
Nasuprot tomu, rijetki su oblici na -lac koji nemaju istoznačnicu na -telj, primjerice, ličilac, tkalac, ronilac ili znalac. Sve su to pravilni i valjani oblici jer je tvorba na -lac samo jedna od sustavnih mogućnosti našega jezika, a upravo postojanje oblika koji nemaju istoznačnicu na -telj to i dokazuje. Ali u onih oblika u kojih možemo birati između -lac i -telj, biramo oblike na -telj jer su sustavniji pa zbog toga i bolji.
Savjet napisala: Sanda Ham
