Iako je stanovništvo već načulo da postoje “kočije bez konja”, ovo je bila velika senzacija i novost o kojoj se dugo i naširoko pričalo. Taj “Bačokin Automobil” kako su ga mještani zvali mogao je ići brzinom od 35 km/h i trošio je petrolej, bio je užasno bučan za današnja mjerila, a gusti bijeli dim kojeg je izbacivao “auspuf” strašno je smrdio i tjerao suze na oči. S njim se moglo do Županje stići u tada nezamislivih 45 minuta.
