Cilj je bio uništenje Oraškog mostobrana koji je bio u rukama 4.gbr HVO “Sinovi Posavine” i ostalih HVO brigada. Osim što bi to zauzimanje Orašja vratilo moral poljuljan nakon Bljeska, Srbi bi proširili koridor na njegovom najjužem dijelu, a otvorile bi se i uvijek poželjne špekulacije o “razmjeni teritorija” i dogovorima Tuđman-Milošević.
Veći dio srpskih boraca je tada angažiran za operaciju ‘Osveta’ s ciljem da izbiju na rijeku Savu te zauzmu Orašje i naprave mostobran, da bi forsiranjem Save zauzeli Županju i u Vinkovcima se spojili sa Srbima na okupiranom prostoru istočne Slavonije. Operacija je trajala 35 dana, a tijekom operacije su ispalili oko 100 000 projektila svih kalibra uglavnom po naseljenim mjestima. Tijekom ovih operacija neprijatelj je pretrpio ogromne gubitke kako u živoj sili tako i MTS- ima te zarobljavanjem znatnih količina streljiva i naoružanja kao i jednog tenka T-55, čime je neprijatelj bio prinuđen na prestanak izvođenja napadne operacije.
Nakon ovog neuspjeha okrenuli su se uništenju slabo ili nikako branjenih enklava u istočnoj bosni (koje su bile pod zaštitom UN-a), a nakon njihovog slamanja okrenuli su se Bihaću. “Oluja” ih je u tom naumu spriječila…
U tom vremenskom periodu na samu Županju i okolna sela palo je na tisuće projektila. Dana 14. svibnja srbi su probili obranu u Grebnicama, ali su isti dan vraćeni na početne položaje, a za uspomenu na ovaj izlet je usred sela ostao rastaljeni t-34… Vrlo je značajnu ulogu odigralo topništvo HV koje je s druge strane Save poklapalo cijelu Orašku bojišnicu, a oko samog Orašja tada su korišteni i novi topnički proizvodi hrvatske vojne industrije kao što su rak 4 i sl. U pravom artiljerijskom dvoboju između četnika i HV srbima su učinjeni ogromni gubitci u materijalu i ljudstvu.