U to doba razina pismenosti u mjestu bila je vrlo niska, vezivala se uz vojne zapovjednike, pisare,svećenika i pokojeg trgovca i obrtnika. Obični graničarski puk bio je mahom nepismen. Obrazovanje puka bio je uvjet za bijeg iz zaostalosti i uvjet razvitka, znale su to vrlo dobro ondašnje austrijske vlasti pa su pristupile opsežnom projektu formiranja školskog sustava. U sklopu tog projekta osnovana je elementarna škola i u Štitaru. Nastava se izvodila na njemačkom jeziku u državnoj zgradi koja i danas postoji u ulici M.Gupca 4.
1864. godine školu je pohađalo oko 60 učenika u četiri odjela od I. – IV. razreda. U školi je dugo službovao domaći čovjek, Grga Živković, a plaća mu je iznosila 44 forinte mjesečno.
Zbog porasta broja učenika preuređen je vojni magazin (u današnjoj Strossmayerovoj ulici – park ispred Doma kulture) u školsku zgradu, te se u toj zgradi izvodila nastava sve do 1944.godine.
Škola je od kraja 19. stoljeća pa do dvadesetih godina 20. stoljeća bila četverorazredna, a tridesetih godina uvedena je “ opetovnica “ kao peti razred. Školu je u tom razdoblji pohađalo od 60-90 učenika. U jednom periodu tijekom II.svjetskog rata škola je služila kao vojarna za posadu oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske. Partizani su poslije borbe i protjerivanja ustaške i domobranske posade školu spalili kako se ovi više ne bi mogli vratiti ????
Od tog vremena pa sve do zidanja nove školske zgrade 1954. godine nastava se izvodila na više lokacija (DVD, kuća trgovca Polaka i privatne zgrade ). Školske godine 1952/53škola je petorazredna a već iduće 1953/54 škola je šestorazredna. U periodu od 1951-1959 broj učenika se sa 100 svake godine povećavao za 25-30.
1954.godine izgrađena je nova školska zgrada koja je i danas u funkciji.1954.godine izgrađena je nova školska zgrada koja je i danas u funkciji.
Potreban materijal osigurao je ondašnji Kotarski narodni odbor iz Županje a sve potrebene radove izvršili su mještani dobrovoljnim radom. 1955. godine uz školsku zgradu sagrađena su i dva stana za učitelje.
Godine 1962. škola je dobila pravnu osobnost pa je kao takava mogla samostalno funkcionirati;naravno onda se to drugačije nazivalo pa u Spomenici škole piše da je škola dobila pravo korištenja svojih osnovnih i obrtnih sredstava. Kao rezultat toga vrlo se brzo, već 1964. godine, zbog naraslog broja učenika i modernizacije nastave pristupilo nadogradnji školske zgrade (učionca tehničke kulture i učionica TZK ). Izgrađeno je i spremište za drva te vanjski sanitarni čvor.
1977.godine izgrađena su vanjska igrališta što je značajno unaprijedilo nastavu tjelesne kulture.
1979. izvršeni su značajni radovi na školskoj zgradi; izvršena je rekonstrukcija elektro-instalacija, izgrađena je vodovodna mreža,sagrađen suvremeni sanitarni čvor, izgrađene kancelarije,opremljena šk.kuhinja te uređen okoliš škole. U periodu od 1960 do 1980 broj učenika se kretao od 280 do čak 560 u šk.god 1973/74 što je najveći broj upisanih učenika od postanka škole. Od tada trend je smanjenja broja učenika pa danas školu pohađa 270 učenika.
1997. godine instalirano je centralno grijanje što je znatno poboljšalo uvjete izvođenja nastave. 2003.godine pristupilo se opsežnim radovima na rekonstrukciji školske zgrade koja je nakon 50 godina bila u prilično derutnom stanju; prepokriven je krov, izmjenjena je vanjska i unutarnja stolarija, stavljene nove podne obloge, temeljito uređeni unutarnji prostori, uređena fasade zgrade te izvršena rekonstrukcija rasvjete.
Treba naglasiti da je u sklopu istog projekta škola opremljena kompletno novim namještajem za učionice i kabinete gdje od svega toga ne odstupa
niti informatička oprema.
Jedino što sada nedostaje školi je športska dvorana koja će, nadam se, u skoro vrijeme biti izgrađena…
Tekst i fotografija: Mato Dominković
