Jelačić Ban ili Ružica kći graničara
Tragajući od rane mladosti po prašnjavim seoskim tavanima zatim po arhivima (Beč, Karlsrue, Pečuh, Zagreb, Osijek, Vinkovci, Vukovar, Sl. Brod te muzej Županja) pronašao sam na jednom od seoskih tavana (meni bliske obitelji) dva sveska romana naslovom „Jelačić Ban ili Ružica kći graničara“ koji je napisao Zvonimir Orlić, (i danas nepoznatog i rijetko spominjanog gospodina) te dalje stoji „Roman o g. 1848.“ Roman je kako sam naknadno ustanovio tiskan u Zagrebu 1904. godine. U to je vrijeme bilo je moderno tiskati romane u svescima. Roman je kod mene budio znatiželju, poglavito i s toga što se radilo o Banu Jelačiću i njegovim vojnicima ( na žalost obadva sveska su se s vremenom u mojoj biblioteci od nekoliko tisuća knjiga zagubila) te ljubavi u ratno vrijeme 1848/49. godine. Kao što se dalo vidjeti na sačuvanim svescima tj. prvom i četvrtom roman je izdavala Nakladna Knjižara Zagreb, Vlaška ulica 62, dok je tisak braće Kralj, Duga ulica br. 9. Svesci su prodavani po cijeni od 20 filira. Kada je autor roman napisao nepoznato je, kao što je vidljivo poznata je godina njegovog izlaženja. Prva naslovna stranica spomenutog sveska pokraj već navedenog teksta otisnutog na njoj slikana je u crno bijeloj tehnici. Tako je otisnut lik Jelačića i njegovih časnika, te graničara okupljenih oko vojničkog kazana. Odmah do naslova romana je uokvireni lik glavne ženske osobe tj. Ružice, kojoj se sudbina isprepliće s pohodom graničara u rat. Izčitavajući dostupne sveske može se razaznati da je radnja smještena na šire područje slavonije.
Na zadnjoj strani prvog sveska stoji „ Jelačić je prvi izvorni hrvatski pučki roman“ Potom slijedi kraće objašnjenje sadržaja romana i natuknica o piscu, te o Jelačiću, graničarima i ostalim osobama iz romana.
Što reći o romanu. „Pučki roman“ je nešto kao vino. Ili bućkuriš ili pravo vino. To je pojam u kojeg se sliva prozno tkivo vrlo različite književne kvalitete. U ovom romanu (komadiću romana) govori se o Jelačiću, o ljubavi, o ratu 1848/49., o vojnicima našim Slavoncima/Šokcima, koji su se borili pod vodstvom svog bana, ali glavno lice romana je djevojka Šokica, koja ljubi i trpi i čeka svog odabranika.
Roman je možda u cjelini i više nego zanimljiv te se možda radi o nekom književnom ili polu književnom raritetu koji ne treba unaprijed omalovažavati (kakovi mi znamo biti) treba štivo pročitati i dati svoj sud.
(Inače pročitavši mi dostupne primjerke s istima sam bio istinski oduševljen.)
Da roman nije nepoznat onima koji se bave pučkim štivom to nam svjedoči i rad s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka u Petrinji, naslovom „ Romani za groš u Hrvatskoj na prijelazu u XX stoljeće: Preliminarno istraživanje. Rad se samo spominje kao; Zvonimir Orčić; Jelačić ban ili Ružica kći Graničara : pučki roman iz 1848. godine. Iz 1894. u 48 nastavaka objavljen u Zagrebu. (Greška je u navođenu godine izlaska romana tj. godina je 1904.) Rad je vjerojatno napisao Ivan/Ivica Krnić, književni kritičar (ili je isti u novije vrijeme prerađen).
Drugi podatak o radu nalazi se zabilježen u „ HR-DAZG -825 Obitelj Jelačić“ (Hrvatski Državni Arhiv).
Obrađujući ostavštinu samoga bana i njegovih bližnjih autori ili autor iz arhiva navodi i ovaj književno pučki roman pod naslovom „ Orlić Zvonimir: Jelačić ban ili Ružica kći graničara. Zagreb 1904.“
Istražujući dostupnu mi građu na žalost nisam o ovome zanimljivom štivu uspio pronaći više podataka.
Treba spomenuti da ni ovo za sada nepoznato djelo s etiketom „ pučkog štiva“ vjerojatno nije jedino koje leži u sjeni zaborava na tavanima i seoskim čitaonicama. Stoga je doista poželjno da se potraže i na svjetlo dana iznese ovakva i slična književna baština pa bila ona manje ili veće umjetničke vrijednosti.
Mogu reći da sam mali dio ovog pregleda objavio 1993. god. u Literarnom magazinu kako je sam pokojni urednik istoga Ivo Balentović nazvao svoje književne sveske od br. 1. od 1967., do br. 30. iz 1993.godine. Izuzetno sam ponosan što posjedujem svih 30 brojeva Susreta g. Balentovića i to uvezanih.
Ivica Ćosić Bukvin
