Političari su na zlu glasu. Nekima, „običnim ljudima“ je to čak i drago. Međutim takovo jedno držanje neće nam pomoći. Ono još više kvari politiku a osim toga umanjuje spremnost žena i muškaraca da se posvete ovoj doista teškoj zadaći. Politika nije nekakva nedjeljna zabava za nekolicinu privatnih ljudi, nego izuzetno teški posao, ako ga se pošteno obavlja, u interesu općeg dobra. Svi smo mi pozvani pronalaziti žene imuškarce koji bi preuzeli tako tešku zadaću o kojoj čak i ovisimo. Stoga je nužno posvijestiti si pitanje: „Što je uopće politika i što ona može?“. Tko očekuje više nego što politika može ne smije se čuditi da su politika i političari tako slabo ocjenjeni, da su na tako, rekao bih, lošem glasu.
Politika je institucionalizirana svađa
Ne smije se od politike odbiti svađa koja u njoj vlada. Politike, bar u jednom demokratskom društvu, nema bez svađe. Naravo da se u politici svađa i onda kada nije nužno, iako bi bilo bolje da se konačno dogovore. Međutim svjedoci smo da poneka svađa, pogotovo ako ona između političara suprotnih stranaka, prerasta u nepomirljivi jaz između političara, pa i kada napuste parlament ili stranačku centralu. To ne bi nipošto smjelo biti. Političari se moraju svađati kao demokrati, ali ta svađa mora uvijek biti takova da se na njenom kraju mora naći djelotvorno rješenje za dobro zajednice. Radi se o dogovaranju, o koaliranju a prema tome i zajedničkom vladanju a ne o jednostavnom blokiranju dobrih odluka pa makar one bile i plod kompromisa.
Politika je, tako bismo mogli reći, institucionalizirana svađa. Bit demokracije sastoji se uporavo u tome da nitko od nas nije samo za sebe „iznajmio“ ili „kupio“ istinu ili znanje glede pravilnih odluka. To bi bilo prenošenje moći odlučivanja na jakog čovjeka ili na mudraca. A da to ne ide bar dva puta smo se u našoj novijoj povijesti veoma impresivno osvjedočili. Moramo shvatiti da se u svemu ne slažemo. Stoga se domokracija upravo sastoji u tome da omogući rješenja, iako se mi ne slažemo. A da bi to funkcioniralo sami smo izradili pravila igre: biramo, stvaramo reprezentativne gremije koje nazivamo parlamentom, koji onda većinom glasova odlučuju i brinu se da se unatoč različitim mišljenjima može vladati, da se omogući odlučivanje i vladanje a ne da ih se spriječava.
Politika u demokraciji
Demokracija ne znači odricanje od odlučivanja i vladanja, nego ona znači odlučivati i vladati na određeno vrijeme i to pod kontrolom. Politika dolazi na zao glas upravo zbog toga da ne odlučuje dovoljno brzo. „Obećali ste nam još prošle godine, a niste napravili ništa“, čuo sam upravo sinoć u jednoj TV emisiji hrvatske televizije. Rezignacija glede politike sigurno i u ovome ima svoje uzroke.
Gledanje političara na raspoloženje birača prema njima i fiksiranje na demoskopska ispitivanja dovodi do toga da se zanemaruje ono što je nužno ili da ga se jednostavno izgubi iz vida. U takvim situacijama birači s pravom političarima predbacuju samo vlastite interese, samo želju za što dužim vladanjem i ne vjeruju im kad ih žele uvjeriti kako oni rade sve za dobro naroda („Sve za Hrvatsku“ bio je jedan takav slogan). Takvi političari imaju straha od raspoloženja građana i mišljanja iz redova birača i to više nego što je potrebno jednoj uspješnoj politici. Političari moraju imati odvažnosti građanima i biračima posredovati i nepopularna rješenja, ukoliko su ona po njihovom mišljenju doista ispravna, pa makar to osjetili na ljestvici svoje popularnosti. Nije bolji političar onaj koji čini samo ono zašto već postoji većina. Zapovijed politike je biti hrabar glede stvaranja većine za ona rješenja za koja smo uvjereni da su prava, pa makar javno mnijenje u tom trenutku bilo protiv tih rješenja. Kad tad će to i birači uvidjeti i honorirati političaru.
Politika se dakle sastoji i od odlučivanja za rješenja, glede kojih nemamo i posljednju sigurnost. U jednoj takovoj situaciji izbjegavati odluke jednostavno je krivo. Takav će političar zauzeti neodlučni stav, jer se ne želi opredijeliti za ovo ili ono rješenje, i vjerovati da će tako izbjeći donošenje rješenja što se u realnosti nikada ne dogodi. I izbjegavanje donošenje odluke je odluka i to sigurno ne najbolja.
Ove su moje misli glede ove teme utemeljenje na digom iskustvu mojega boravka u Njemačkoj – 50 godina! Ja njemačku demokraciju smatram najbolje funkcionirajuću u svijetu. I unatoč toga zna se svašta dogoditi. Ali sve to onda izađe navidjelo.