Školska pedagoginja Mara Čović i učiteljica Sonja Marić odlučile su s učenicima slavljeniku pripremiti iznenađenje, posjetiti ga i na poseban način zajednički obilježiti njegov 99. rođendan. Njihova je inicijativa s oduševljenjem prihvaćena, svi su željeli pokazati da osobe u poznim godinama nisu zaboravljene, donijeti lijepu riječ i malo pažnje.
Veselo je u srijedu prijepodne bilo u kući najstarijeg Štitarca, čiju su rođendansku tortu krasile dvije devetke, a među brojnim čestitarima, koji su uživali u učeničkim recitacijama i kazivanju dide Ive, bio je i općinski načelnik Marko Bikić. Iako slabašan i krhak, ovaj još uvijek vitalan starac na izmaku prvog stoljeća života poručuje da je u životu uvijek bio optimist, nikada se nije predavao i uvijek je u svemu tražio nešto pozitivno, što ga je vuklo naprijed.
– Kad sam se rodio, bio sam jako sitan, pričala mi je majka. Babica me okupala, spremila i onda pozvala tatu da me vidi. A kada je došao, tata me uzeo onakog, kao lutkicu, pogledao i bacio na jastuk kod mame upitavši: “Pa kada će to biti čovjek?” Poslije sam imao i veliku bolest – sušicu, ali sam se i iz toga izvukao. I evo, doživio sam ove godine, još uvijek znam za sebe, držim se i samo mogu dragom Bogu zahvaliti. Što se tiče hrane, uvijek sam izbjegavao veliku masnoću, volio sam voće – kaže najstariji slavljenik u selu.
A cijeli je život, prisjeća se, kao drumar naporno radio. Uz cestu je posebnim čekićem tucao velike komade kamena, sitnio ga i njime nasipao put, kopao kanale… Na upit što si želi za 99. rođendan odgovorio je:
– Pa da mi dragi Bog dade da me ništa ne boli i da mi podari lijepu smrt. Najgore je kad čovjek oboli i kada se pati, i sebe i druge. Za sada se ne mogu požaliti, bolova nemam, jedino se osjećam malo slabiji. Najgori trenutak u životu bio mu je prije sedam godina, kada mu je umrla supruga Marta, za koju kaže da je bila najdivnija žena na svijetu. Svoje djece nisu imali, ali imaju posinka Adama, koji se sa suprugom Željkom danas brine o 99-godišnjaku.
– Dida Ivo i pokojna baka moga su supruga posvojili kao posinka. Godine 1987. došao je kod njih, oni su ga primili, i u vojsku su ga slali, oženili, svatove smo imali 1990. godine – prisjeća se Željka.
“Od dida Ive ima se što čuti i naučiti”
Školska pedagoginja Mara Čović zahvalila je ravnatelju, učiteljima i učenicima štitarske škole koji su prihvatili inicijativu za posjet 99-godišnjem sumještaninu. “Jedno je učiti mlade i djecu da život nije samo u mladosti, u djetinjstvu, nego da je vrijednost života od rođenja do smrti. Imamo primjer čovjeka koji je doživio 99 godina, što je kod nas sada postala rijetkost, ali njegov život zasigurno mnogo toga svjedoči, mnogo toga svjedoče ljudi koji se brinu za njega i mnogo toga i mi možemo naučiti od njega. Mislim da djeca u jednom trenutku svoje užurbanosti, u svojim ‘fejsovima’, moraju zastati, zapitati se i učiti od ovakvih ljudi koji doista imaju što reći i imaju nas čemu poučiti”, kazala je Mara Čović. Načelnik Marko Bikić pohvalio je gestu zaposlenika i učenika osnovne škole, upozorivši na sve veći odljev mladih obitelji iz sela koje odlaze trbuhom za kruhom.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
