Jer eto ako niste znali Županjci plaćaju jaako male naknade za komunalije. Recimo da još samo Šibenčani i Iločani. I kako je to običaj, pa nećemo valjda mi u Županji spasti na to da plaćamo kao tamo neki mizerni Šibenčani ili sirotinjski Iločani. Nema veze što se u Županji povećava samo broj nezaposlenih i umrlih. To je čak pomalo i pozitivno sa ekonomske strane gledano.
Tako se vjerovatno kod gradonačelnika u uredu svaki dan radi analiza o socijalnoj slici grada Županje. Pa ustanove da je unazad (recimo) 10 dana umrlo 15 osoba – super kažu u Gradskoj upravi. Dakle prodano je 15 grobnih mjesta, obavljeno 15 pogreba a to su sve svježi novci koji se slijevaju u inače uspješnu tvrktu “Komunalac”. A isto tako važno je i to da je 15 ljudi manje na trošku države, županije i grada. I odmah nazovu neko ministarstvo i podnesu izvješće “15 manje”. Dakle što manje novca imaju – penzići kraće žive. Što kraće žive to manje koštaju.
Ne bi bilo loše da se penzići samoubiju na dan kad im se uruči riješenje o mirovini. Ili još bolje-10 dana prije toga.Tako bi bili iznimno isplativi za državu,županiju a i za svoj Grad koji ih jako voli.
Nezaposlenost je isto veeeliki problem koji jako sekira i opterećuje Gradonačelnika i cijelu gradsku upravu. Svaki dan im dolazi hitna i krka ih sa sredstvima za smirenje, da ne polude od sekiracije.
Da bi se solidalizirali sa onima koji nemaju posao i Gradske službe se ponašaju kao da su nezaposleni. Pa svaki dan dođu na posao i odmah stupe u tihi štrajk. Po cili dan samo izbjegavaju izvršavati radne obveze – kao potporu svojim nezaposlenim sugrađanima. Čak se moglo primjetiti da je štrajk otišao tako daleko da su počeli raditi direktno u kontaktu sa građanima. Skoro cijela gradska, županijska i državna uprava može se naći kako izlaze iz svojih ureda i idu kod svojih građana, na tržnici su stalno a i zauzimaju svoje punktove po kafićima i restoranima našega grada. Neupućeni bi pomislio kako samo piju kave i ne rade ništa. NETOČNO. Oni idu u srž problema i svakom žele pomoći. Dolaze do svakog konobara i svake bakice na pijaci. I već 20 godina intenzivno smišljaju uspješne projekte kako aktivirati gospodarsvo i povećati broj zaposlenih.
Naravno prvo se moralo očistiti sve što nije valjalo u gospodarstvu našega grad. A po svemu sudeći nije valjalo ama baš ništa. Sad kad je došlo je vrijeme za razvoj zdravih poduzeća. Županja očišćena od neuspješnih gospodarkih rak rana u kojima su jadni radnici radili 8 sati dnevo i primali svaki mjesec plaću – tako da danas u Županji nema nikoga tko hoće raditi a da je nezaposlen. Doduše uglavnom se radi bez pristojne plaće ili bez ikakve plaće.
Ali nije mi jasno šta mi ustvari hoćemo – i posao i plaću. I još bismo, gotovani kakvi jesmo, htjeli od plaće pristojno živjeti. E nema toga u našoj domovini koja stalno ide naprijed.
Od Milke Planinc pa do ove moderne “Milke Planinc” stalno imamo neke promjene na bolje. I svaki put kada bude bolje, ja naj..em. Sve više radim, za manje novca, sve postaje skuplje, a plaća sve manja, radim sve duže – mirovine sve manje.
I tako iz dana u dan, grdaska uprava poboljšava život svih stanovnika Županje. Nije bitno što nas je svaki dan sve manje-čak nam je to prednost. Cilj je vjerovatno da u Županji (pre)žive samo oni koji su se znali “snaći” za posao.
Ali sve se bojim da su zaboravili na jedu malu sitinicu. Ako nema stanovnika koji rade i proizvode -tko će im uplaćivati poreze, prireze i ostale harače iz kojih sebi isplaćuju “zaslužene “plaće.
Mato Debelić
