– Što reći nego da svakoga dana možemo moliti Boga da se takvo što ne ponovi. Našim volonterima kojih je u Osječko-baranjskoj županiji bilo oko 650, uz 43 profesionalca, možemo samo iznova zahvaljivati. Odradili su čak 13.500 volonterskih sati, a pomogli su i u sortiranju 220 tona prehrambenih i odjevnih predmeta koje su donosili dobri ljudi. Da se ikada takvo što dogodi, mi smo opet spremni, a želja nam je, naravno, da nikada više ne dođe ni do malog djelića svega što se tada dogodilo u županjskoj Posavini – kaže Marko Đukić, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Osijek, mjesta gdje su hranu, odjeću i obuću donosili i učenici, umirovljenici, tvrtke, pojedinci…
Svoj obol dali su i vatrogasci, njih oko 900 iz Osječko-baranjske županije, koji su danonoćno osiguravali savski nasip, punili vreće pijeskom, nudili prijevoz za stanovništvo, ali i sudjelovali u specijalnim akcijama izvlačenja uginule i žive stoke te asanacije terena. Boris Banjan, zapovjednik osječke Javne profesionalne vatrogasne postrojbe, rekao je kako se još uvijek živo sjećaju civilne katastrofe kakva se na ovim prostorima ne pamti.
– Naša su iskustva neprocjenjiva i nakon svega smo utvrdili nedostatke u opremljenosti što je dovelo do aktivnosti u opremanju vatrogasnih postrojbi. Osim toga, i danas imamo odličnu suradnju s predsjednicima i zapovjednicima dobrovoljnih vatrogasnih društava sa županjskog područja. To je veliko iskustvo i trebat će bar pet godina da se ciklus zaokruži i da se dobro educiramo, obučimo i opremimo. Ovo je događaj koji ostaje u trajnom sjećanju i dobro je sjetiti se da smo dan i noć živjeli za pomoć i borili se protiv problema koje bismo, da se slučajno ponove, rješavali istim žarom – rekao je Banjan.M.Mihelić
U katastrofi dobri ljudi nisu zaboravili ni životinje. Tako je javnost imala priliku upoznati osječkog veterinara Tomislava Dežea koji je osam dana liječio životinje s područja Gunje, Drenovaca i Posavskih Podgajaca. Izliječio je njih 400-tinjak. “Drago mi je danas što sam dio toga i da se slučajno ponovi isti scenarij, opet bih otišao pružiti pomoć”, kaže danas Tomislav koji je ispred vlastitog zdravlja stavio pomoć životinjama raznih vrsta. Naime, kao dijabetičar riskirao je zdravlje u teškim uvjetima rada. Pomoć su prije godinu dana pružili i volonteri osječkog Azila za pse, ali i konjogojci koji su udomljavali stoku. U Čepinu su tako udomljeni konji, krave i svinje.
M.Mihelić/glas-slavonije.hr
