Hrvoje Bušić mladi je i ambiciozni trener Graničara iz Županje s kojim u posljednje dvije sezone niže lijepe rezultate, stalno se nalaze u vrhu Međužupanijske lige Slavonije i Baranje, a trener Županjaca uvijek se ističe zanimljivim izjavama i zanimljivim pogledom na život i nogomet, uostalom nogomet je jednim dijelom – život! Splet pobjeda, poraza i emocija, emocija koje kod Hrvoja nikada ne nedostaju, iako ne skriva da ih želi isključiti kada je nogomet i trenerski posao u pitanju..
Pričamo evo upravo na današnji dan koji posvećujem svojoj obitelji. Mojoj supruzi i našem sinu. Samo mi znamo zašto! Ovo je njihov dan. Čovjek se brzo privikne na sve. Moja supruga radi u vrtiću i još dok nam Bog nije uslišio molitve dao snagu, dok nismo dobili Andriju išao sam ja nešto odnijet supruzi na posao i tada sam vidio koliko je to naporno što oni rade. Ona bi došla kući i odmah sve tonove ugasila i spavala “mrtva umorna”. Danas? – i danas dolazi kući, ali ne ide spavat, pronalazi i vadi snagu iz sebe da što više bude s njim. Isto je, možda i više “mrtva umorna”, ali energija ju pokreće, to je ljubav. Smatram da su i inače žene snažnije i hrabrije od muškog roda. Mislim da i drugi to proživljavaju svako u svojem radnom i obiteljskom okruženju, ali meni su moji temelji, moja snaga i moja energija. Poručujem svima: podijelite energiju! – priča Hrvoje o onom što ga pokreće, a kod njega je zaključak uvijek vezan za nogomet, pa nastavlja: Dakle iz tog zaključujem kad mi kaže igrač “umoran sam” – bolje se organiziraj, ili: “nemam vremena” – bolje se organiziraj i ranije ustani. Može se!!
Bušić je trenersko ime krenuo stvarati u Cibalijinoj školi nogometa, vrlo brzo je prepoznat kao iznimno talentiran trener, vrijedan, ambiciozan.. S ljudima poput Hrvoja Bušića posao novinara je najlakši i najljepši na svijetu, posebno u slučaju ako je nogomet nešto o čemu želite i volite slušati i razgovarati, pa nam je rekao ponešto i o vremenu provedenom u Cibaliji..
Recimo kad sam radio u Cibaliji kao voditelj i trener, smatram da smo tada radili izvanredan posao, ogroman je to posao, bilo je tu testiranja, trenažnog razvojnog programa, procesi, analize, skauting.. Dakle svakodnevan rudarski rad! Međutim, nailazimo onda na granice koje nismo mogli sami probiti. Moja oznaka je bila ta da sam znao i u 6:15 doći na posao (doduše i radi prijevoza, ali …), jer sam znao da onaj tamo u Splitu, Zagrebu, Osijeku, Rijeci je u startu u boljem položaju i dok krene u 8 radit svoj posao, ja sam toga već 80%cca odradio do 8:00. Taj rad se isplatio, igrali smo dva finala kupa, ogroman broj igrača koji su u jačim klubovima izašlo je iz tog perioda. Međutim kada me prijatelj Ivan Grigić, rođeni Vinkovčanin pitao: “Jel istina što pričaju iz kluba da ti stalno radiš, nema te u gradu, nema te po kafićima?” – tog trena sam znao da ćemo jako teško probiti te određene granice i da smo dogurali do limita.
Sutra donosimo veliki razgovor s trenerom Graničara pred derbi MŽNL protiv Sloge koji se igra u nedjelju, osim samog derbija, puno je nogometnih tema o kojima Hrvoje i te kako ima što reći..
Mijo Jozić/sportalo.hr