U vrijeme interneta i popularnih društvenih mreža doslovno smo bombardirani raznoraznim čudotvornim lijekovima protiv raka, tajnim narodnim receptima za sve moguće bolesti koje liječe zaista sve osim ljudske gluposti. No o toj temi ću nekom drugom prilikom. Za današnju temu ponukali su me raznorazni fanrtastični recepti od ljekovitog bilja koji zaista mogu pomoći. Ne nije šala. Svi do sad proizvedeni lijekovi napravljeni su po temeljnom receptu tredicionalne narodne medicine zasnovanoj na prirodnim i biljnim preparatima.
Današnje moderne verzije tih onlajn recepata dižu u nebesa isključivo egzotične biljne pripravke koji su vrlo skupi i rastu u prekomorskim i dalekim zemljama tako da njihov zagovor u prvom redu dolazi iz komercijalnih redova. Ovim ne želim umanjiti ili omalovažiti ljekovita svojstva tih kurkuma, japanskih gljiva, japanskog ili kineskog ovog-onog, tibetansko ptičje mlijeko i šta ti ja znam koječega još, nego želim skrenuti pažnju i da u neposrednoj našoj životnoj okolini rastu sasvim neobično-obične biljke koje svojim svojstvima daleko nadmašuju ove egzotične.
Jedna takva izuzetna biljka je i naš slavonski hrast! Da hrast. Kako bih se pripremio za ovu temu malo sam “porazgovarao” i sa sveznajučim googlom, pa iako sam o toj temi poprilično znao ostao sam zatečen tim koliko u stvari nisam znao. Pa krenimo redom.
Kod starih Grka Hrast (Lužnjak) je sveto drvo posvećeno Zeusu, kod Latina bio je posvećen Jupiteru, koji se njim i hranio sve dok ga nije Cerera naučila saditi žitarice. Plinije pripovijeda o građanskom vijencu napravljenim od lišća i plodova hrasta, kao najvišem priznanju. Baltički Slaveni posvećuju sveti dub bogu Perunu koji gospodari munjama i gromovima. U Germana je kult hrasta jako razvijen, te je to sveto drvo pripadalo gromovniku Donaru ili Thoru. Kršćanstvo ne prihvaća hrast kao simbol svetog mjesta na kojem su se prinosile krvave žrtve, već od hrasta gradi Božje hramove u kojima se Bogu prinosi beskrvna žrtva.
U Hrvatskoj i danas ima narodnih običaja u kojima se za Badnjak u kuću unosi posječeni mladi hrast (okolica Rijeke naziva ga božićnjak, u Primorju i na otocima krlj, a Slovenci panj, oko Gorice božić, Srbi badnjak, u Samoboru križbam) te se uz ceremoniju baca u vatru u kojoj tinja sve do Božića, a negdje i do Nove godine.
Kao stoljetno listopadno drvo naraste i do 40 metara visine, debljina debla je do 2, 5 metara, jake i razvijene granate krošnje. Hrast doživi starost od nekoliko stotina godina, a neke vrste hrasta i do tisuću godina. Bez naročitog je mirisa, a okus mu je gorak i steže.
Kod nas raste u mješovitim bjelogoričnim šumama, močvarnim poplavnim područjima i nizinskim predjelima uz veće rijeke, te čini prostrane slavonske lugove – šume (naziv dobiva po lugovima – hrast lužnjak) te u ravnicama.
U narodnoj medicini dvije podvrste hrasta koriste se u terapijama raznih bolesti – hrast lužnjak i hrast kitnjak. Ljekovitim tvarima najbogatija je hrastova kora, ali koriste se i hrastovo lišće i žirovi. Pripravci od hrasta mogu biti u obliku čaja, masti, tikture, obloga i praha.
Pučka medicina rabi hrast kao antibakterik, adstrigent, antidiaorik, antiekcemik, dermetik, tonik, za liječenje angine, apscesa, bolesti žlijezda, bolesti grla, bolesti ženskih spolnih organa, bolesti jetre, dječjeg prhuta – kapice, gubitka zuba, hemeroida, krvarenja, katara želuca i crijeva, kožnih infekcija, krvarenja maternice, konstipacije, lošeg zadaha, opeklina, kožnih komplikacija, rahitisa, raznih rana, sluznice, slabe krvi koju jača i formira, smrzotina, tuberkuloze, trovanja alkaloidima, trovana opijumom, trovanja otrovnim biljkama, trovanja bakrom, trovanja nikotinom, upalnih stanja, ugriza, upale ždrijela, varikoznih vena, zubobolje, za zaustavljanje krvarenja, kao i za kupanje, grgljanje i ispiranje, pripremu Bachovih kapi, u prehrani kao surogat za kavu itd.
Hrastova kora
Hrastova je kora najpoznatiji i za ljekovite svrhe najviše crpljen izvor tanina. Tanini koaguliraju bjelančevine i zato stežu (»vuku skupa«) tkivo, djeluju protiv različitih upala, zaustavljaju proljeve i jačaju rad crijeva. Zbog svih tih svojstava hrastovu koru možemo upotrebljavati u liječenju ili olakšavanju mnogih bolesti, na najrazličitije načine.
Skupljanje kore vrši se od travnja do lipnja i to s tankih grančica ili mlađih grana. Miris kore je karakteristično opor, a okus trpak, stežuči i gorak. Kora s hrasta se u proljeće odlupljuje s mladih, još glatkih i skoro sjajnih grana, na kojima se još nije razvilo pluto. Najprikladnije su grane debele do 6 cm. Starija i raspucala kora nije dobra kao ni ona na kojoj su razvijeni lišajevi ili alge. U proljeće kroz stablo obilato protiču sokovi pa se kora može lagano odvojiti od drva. Oljuštenu koru moramo brzo osušiti. Najdjelotvorinija je kora s najmlađih grana i grančica. Koristi se kao čaj, oblog ili mast.
Kora hrasta lužnjaka (Quercus robur) poznata je po učinkovitosti u borbi protiv raznih virusa, a trjeslovine koje sadrži imaju još i posobnost stezanja. Stoga male količine mogu pomoći u ublažavanju iznenadne pojave akutnog proljeva i probavnih smetnji. Pri vanjskoj upotrebi kora hrasta može liječiti upaljenu ih ispucanu kožu, ozebline, vlažne ekceme i manja krvarenja. Sredstva za grgljanje i vodice za ispiranje usta pripravljeni od kore hrasta lužnjaka rabe se za smirivanje upale desni i usne šupljine te kod upale grla. Nedavna istraživanja pokazala su da trjeslovine iz kore hrasta lužnjaka mogu ograničiti oštećenje tkiva kod oboljelih od reumatizma.
Djelotvorne su i kupelji prozeblih udova u čaju od hrastove kore, a oblozi se savjetuju za upalu očiju, vlažne ekceme, otekline i kod sekundarno inficiranih rana na goljenici (»otvorena noga«).
Hrastov list
U narodnom liječenju mladi hrastov list rabimo za liječenje; tuberkuloze, rekonvalescenta (osobe koje se oporavljaju nakon teških preležanih bolesti ili operacija), kod noćnog mokrenja, za čišćenje krvi, za jačanje organizma. List se bere u proljeće dok je mlad. Koristi se kao oblog, kuhan kao čaj ili samljeven u pastu. Vrlo često ga miješamo s gospinom travom, koprivom, pelinom, stolisnikom i poznati je lijek za liječenje unutarnjih i vanjskih tegoba u obliku obloga ili za ispiranja. Njeno ljekovito svojstvo rabimo kao antiseptik – adstrigent.
Vanjska uporaba: u obliku obloga za liječenje površinskih rana i ozljeda na koži kod kojih dolazi do upala i gnojnih procesa, otečenih žlijezda na vratu, upale grla, zagnojenih rana i čireva… Hrastov list su prije rado stavljali u svoju obuću radi sprječavanja stvaranja žulja.
Unutarnja uporaba: za liječenje upaljene sluznice želuca i crijeva, katara želuca i crijeva, proljeva, griže, infekcija, upale bubrega – nefritis, tegoba s jetrom i gušteračom te u obliku čaja za grgljanje upale usne sluznice, grla i jednjaka, za regulaciju rada štitnjače, krvarenja čmara…
ŽIR
Plinije piše da je žir najslađi kad se ispeče u pepelu. U mnogim našim krajevima hrastov je žir služio za hranu sve do početka 20. stoljeća. Od žira su se također pravili brašno i kruh. Oguljeni, isprženi i samljeveni žirovi u Njemačkoj su se koristili kao zamjena za kavu.
Hrastov žir možemo pripremiti za hranu i lijek na više načina, od kojih je najpoznatiji sljedeći: žiru oljuštimo vanjsku koru i skinemo kapicu, usitnimo na manje komadiće i posušimo na toplom mjestu te pohranimo u hermetičku staklenku. Za uporabu posušene komadiće pržimo (prženjem se škrob pretvara u dekstrin ) na tavi dok ne dobije tamnosmeđu boju te ohladimo.
Pečeni žir koji je dobro pečen mora se lako mljeti u obliku brašna ili krupice. Dobiveni prašak rabimo kao surogat za kavu od žira (koja se rabi za liječenje bolesti krvi, u prvom redu za detoksikaciju ili čišćenja krvi, tegoba sa želucem i crijevima od nadimanja – nadutosti do pojave vjetrova, slabe probave, tegoba sa štitnjačom, neuroze, malaksalosti, malokrvnosti, skrofuloze, regulira prejaku ili preobilnu mjesečnicu, nesanice, rahitisa, kostobolje, šećerne bolesti, zaustavlja kronični ili akutni proljev).
Šiška
Hrastova šiška ili šišarka tradicionalno se u puku rabi kao:; sredstvo koje steže (adstrigent, stiptik) zaustavlja krvarenje i proljev (ako uzimamo prašak hrastove šiške kroz usta, dolazi u sluznici želuca i crijeva do smanjenja sekrecije žlijezda kao i do stezanja najmanjih krvnih žila, što ljekovito djeluje na zaustavljanje jakog krvarenja i kroničnog proljeva…).
Šiške također sabiremo preko ljeta, i od njih pripremamo fini prašak.
Prašak od šiški rabimo za hitnu primjenu kod trovanja gljivama, otrovnim biljem, nikotinom, bakrom, živom, olovom, opijumom te za posip raznih gnojnih rana i čireva i izradu tinkture. Prašak možemo kuhati kratko s mlijekom i piti mlijeko u gutljajima dok ne počne povraćanje.
Uzmemo 10 grama praha od šišarki i 50 grama svinjske masti koju rastopimo i umiješamo prašak te ulijemo u staklenu ili plastičnu posudu da se skruti.
Zoran Lucić
One Comment
Anonimno
Das Hrast