Uzrokom najveće tragedije i prirodne katastrofe koja se dogodila u Hrvatskoj od njenog osamostaljenja. Nakon više od tri mjeseca prisilne pauze, ova svestrana, ali samozatajna Gunjanka za koju u selu kažu “što oči vide, ruke naprave”, ponovno je početkom rujna uzela kist u ruke. Na bocu je ovaj put pretočila svoje misli, ono što je, kao i sve njene sumještane mjesecima tišti i boli.
Njeni prsti, pomalo iz inata, kako nam je rekla, oslikavali su mjesto užasa, mjesto prodora Save koja je sredinom svibnja silovitom brzinom gutala sve pred sobom. Da se ne zaboravi! A oslikane boce gospođe Nevenke bit će trajan podsjetnik na tragediju koju su Cvelferi doživjeli. Posebice tamna boca s oslikanim natpisom Rajevo Selo, tablom koja stoji na ulazu u to naselje, a ispod nje naslikala je i znak upozorenja na opasnost od puknuća nasipa. Još jedna potvrda da slika govori tisuću riječi! Priznaje da je razmišljala o tome, a to su joj i drugi predlagali, da bocu pokloni premijeru Milanoviću.
– S druge strane boce nacrtana je karta Republike Hrvatske i na njoj je označena jedna mala točka – Rajevo Selo, što bi dobro došlo pojedinoj gospodi iz Zagreba koja se ovdje dolaze naslikavati. Da bar znaju gdje dolaze, jer da nije bilo ove katastrofe za Rajevo Selo nikada ne bi ni znali, uvjerena je. Oslikavanjem boca, kaže, ponovno se želi malo aktivirati i time bar malo rasteretiti glavu i nakratko pobjeći od problema.
– Vremena uhvatim tek navečer, poslije 20 sati, ali nije to to. Nedostaje mi moj kutak, moje mjesto, jako mi fali ono moje, a toga nema. Kuća je sada u rasulu i doklegod ne bude obnovljena, neće biti normalnog života, kaže naša sugovornica.
NIJE VJEROVALA DA ĆE IH SAVA POTOPITI
– Do zadnjeg trenutka nisam vjerovala da će nas Sava potopiti. Ni kada je puknuo nasip i kada nam je, bježeći pred vodenom bujicom stigla rodbina iz Rajevog Sela, nisam mislila da će voda doći i do nas. Jednostavno nisam vjerovala da može biti tolika količina da će potopiti i Gunju, ali, evo, dogodilo se, kaže gospođa Nevenka. Njena peteročlana obitelj boravi u prostoriji na katu kuće, polako obnavljaju u poplavi uništeno prizemlje. Jukići, kaže, još nisu pozvani ni na potpis ugovora s državom, pa obnavljaju ono najosnovnije koliko mogu vlastitim sredstvima i novcem dobivenim od pomoći Crvenog križa.
Marija LEŠIĆ-OMEROVIĆ/glas.slavonije.hr