Prije točno dvije godine u istočnom dijelu županjske Posavine došlo je do najveće prirodne katastrofe u novijoj hrvatskoj povijesti. Mještani se s tugom i strepnjom prisjećaju te kobne subote, 17. svibnja 2014. godine, kada je Sava, čiji je vodostaj dosegnuo povijesni maksimum od 1194 centimetara, u divljačkom pohodu na Cvelferiju probila nasip i potopila Rajevo Selo, Gunju i Račinovce i djelomično poplavila Đuriće, Posavske Podgajce, Soljane i Strošince.
– Svašta sam u životu gledao, svuda bio i svakakvu opasnost okusio, no kad sam ovo vidio, rekao sam samo: Majko mila! – kazao je tada Vinko Prizmić, prvi čovjek HGSS-a i jedan od sudionika borbe s milenijskom poplavom.
Ljudi su bježali pred bujicom spašavajući goli život, a dvoje ih je smrtno stradalo. Tisuće ljudi evakuirano je iz svojih domova. S poplavljenog područja zbrinuto je deset tisuća grla stoke i izvučeno oko 300 tona lešina. Povlačenjem vode na vidjelo su izišli apokaliptični prizori i stvarni razmjeri štete. Procijenjena šteta iznosila je 1,17 milijardi kuna, uz dodatne štete na poljoprivrednim dobrima i infrastrukturi.
I nakon dvije godine, obnova obiteljskih kuća u Gunji, koja je sinonim stradanja u poplavama, još uvijek traje.
– Prema pojedinačnim odlukama donesenim na temelju Zakona o obnovi i Programa obnove iz 2014., za dovršetak je ostalo još 16 zgrada i cilj je Ministarstva ovo ljeto završiti obnovu u cijelosti – rekli su nam u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja. Podsjetimo, obnova poplavljenog područja u županjskoj Posavini, koje je donedavno bilo najveće gradilište u Europi, počela je 23. srpnja 2014. U postupku obnove pregledana je ukupno 3451 stradala obiteljska kuća, kuće su podijeljene u razne kategorije, ovisno o stupnju oštećenja, a uklonjeno je 467 ruševnih građevina. Doneseno je oko 2300 odluka o obnovi stambenih i pomoćnih građevina u vlasništvu fizičkih osoba. Obnova će u konačnici stajati oko pola milijarde kuna, od čega su vlasnicima koji su sami obnavljali svoje kuće isplaćena 64 milijuna kuna. Na obnovi je bilo angažirano 20 projektantskih tvrtki, 23 tvrtke za nadzor radova, 21 zajednica ponuditelja koje se sastoje od 54 većih ili manjih tvrtki s ukupno oko 1500 radnika. Bivša ministrica Anka Mrak-Taritaš jesenas je, tijekom svog posljednjeg posjeta poplavljenom području, ustvrdila da je obnova provedena vrlo uspješno, posebice s gledišta kvalitete radova i rokova, imajući u vidu velik broj sudionika uključenih u posao, meteorološke uvjete te u mnogim predmetima složene imovinskopravne odnose. Istaknula je da je njoj osobno Cvelferija bila jedan od najzahtjevnijih radnih zadataka tijekom mandata.
Među Gunjancima koji još čekaju povratak u svoj dom je i 73-godišnja Dževahira Topčagić-Karađuz, čija se kuća nalazi u Savskoj ulici, u blizini nasipa. Živi u dvorištu, u hladnoj šupi od gole cigle.
– Već mjesecima mi obnavljaju kuću, ali nikako da završe. Malo čeprkaju pa odu, i tako stalno. Kažu mi da nemaju financija. Pa nisam im ja pojela financije! Kupam se na stolici, evo tu su mi sapuni i kantica. Sjednem i polijevam se vodom. Napatila sam se zime i hladnoće. Kroz rupe na zidu u prostoriji gdje boravim i spavam ulaze mi zmije i miševi. Duša me boli kad vidim što sam doživjela pod stare dane – zavapila je.
– Uhvatila sam i ministricu Anku za ruku kad je bila u Gunji i molila je da mi pomogne. A ona mi kaže: Policijska provjera! Tada sam gorko zaplakala. Kakva policijska provjera? Pa ja sam prije i u vrijeme poplave živjela u svojoj kući, policija me iz nje evakuirala kada je počela nadolaziti voda. Bila sam prvo u Cerni i onda završila u bolnici na operaciji noge, a oni me pogreškom izbrisali iz evidencije. I na mene staru svi su zaboravili – plačući nam je ispričala starica.
Gunjanski načelnik Hrvoje Lucić potvrđuje da se puno mještana žali na kvalitetu obnove kuća i loše izvedene radove. Smatra da su posao na obnovi dobile tvrtke koje možda nemaju ni lopate ni bagera, pa su morali uzeti podizvođače. A oni su, radi što bolje zarade, štedjeli na materijalu. Gunjanci traže sastanak s ministrom graditeljstva Lovrom Kuščevićem ili bar njegovim pomoćnicima kako bi se pokušalo naći rješenje. Očitovanje smo tražili i u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, gdje tvrde da ministar Kuščević ima vrlo kvalitetnu komunikaciju s predstavnicima lokalne samouprave i građanima s poplavljenog područja.
– Upozoreni smo na niz problema koji još uvijek postoje, a koje je potrebno pomoći riješiti kako bi se što prije omogućio normalan život na tom području. O pitanju kvalitete radova možemo reći da se svi prigovori razmatraju i da će se razmatrati, a na one opravdane bit će potrebno kvalitetno odgovoriti. Garantni rok za obavljene radove iznosi dvije godine i u tom vremenu izvođač je dužan ispraviti ono što je loše odrađeno – pojasnili su nam. Napominju da se upravo obavlja procjena određenih šteta na pojedinim javnim objektima koji su indirektno stradali od poplave, te će se sagledati mogućnost Ministarstva da pomogne i u tom aspektu.
Najavljuju da će osim konkretnih građevinskih radova i financijski pomoći Vukovarsko-srijemskoj županiji glede troškova izdavanja uporabnih dozvola za obnovljene objekte. Na upit razmišlja li se o izmjeni Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, koju traže poplavljeni, odgovor nismo dobili.
Većina mještana smatra da im je u obnovi nanesena nepravda i da na tome ne može ostati. Upozoravaju da su izigrani i oštećeni svi oni koji su sami obnavljali svoje kuće. Od države su dobivali po 40 tisuća ili 70 tisuća kuna, a tvrtkama koje je država angažirala za iste radove isplaćivani su iznosi od 250 do 400 tisuća kuna. Traže da se konačno iziđe s pojašnjenjem za sramotno preplaćene radove. U javnost su, naime, procurile informacije da je cijena kvadrata za nove kuće u Gunji bila 2100 eura, a realno je od 600 do 1000 eura. Vlasnici kuća koji u Gunji nemaju prebivalište, a uskraćeno im je pravo na obnovu legalno stečene imovine koju ondje imaju, smatraju se diskriminiranima. Pokrenuti su brojni sudski sporovi protiv države, a početkom lipnja očekuje se i prva presuda.
– Mi smo se odlučili sami obnavljati isključivo kako bismo što prije osposobili kuću za život, jer samo je u Gunji više od polovine ukupnog broja poplavljenih kuća u Cvelferiji i tko zna kada bismo došli na red. U kući nam je bila voda u visini od 3,7 metara. Ali s tih 70 tisuća kuna, koliko smo dobili od države, malo toga smo mogli napraviti – rekla nam je Sabiha Muharemović. I ona i suprug nezaposleni su i žive od 1280 kuna socijalne pomoći.
Njezin sumještanin Gordan Mravunac obnovu je prepustio državi i kaže da se nije pokajao. Ističe da je zadovoljan kvalitetom obavljenih radova.
Iako se u Gunju nakon poplava život vratio, ekonomska emigracija uzima sve više maha, mladi masovno odlaze, a najveći “poslodavac” na tom području je Centar za socijalnu skrb.
– Trebaju se pokrenuti gospodarske aktivnosti, osmisliti mjere kojima će se oživiti ovo područje i ljudima omogućiti da ovdje mogu raditi i od svoga rada živjeti. Ako nam mladi odu, i ako u Gunji ostane živjeti samo staračka populacija, uzalud nam obnovljenih i lijepih kuća jer u njima neće nitko živjeti. To je onda bačen novac – zaključuje načelnik Lucić.
Najveću tvornicu namještaja, Malagić, koja je zapošljavala 70 radnika vlasnik je prije godinu i pol dana zatvorio. A početkom veljače nakon gotovo tri desetljeća uspješnog rada zatvorena je još jedna tvornica namještaja, Amazona u Gunji, koja je osiguravala egzistenciju 30-ak obitelji. U tvornici su uništene sve zalihe namještaja, materijala i sirovine za rad, a stradali su i skupi specijalizirani strojevi. Šteta je procijenjena na 9,5 milijuna kuna.
– Ostali smo bez ičije pomoći jer država o tom pitanju ništa nije poduzimala. U Gunji su gradili kuće od milijun kuna, koje su danas prazne, a za gospodarske subjekte od kojih ljudi žive i koji su jamstvo njihova opstanka na ovom području, nitko ne mari. Od države smo dobili 58 tisuća kuna, otprilike onoliko koliko je država plaćala obnovu septičke jame u Gunji – ogorčen je vlasnik Haso Kurtović.
JAKŠA ŠESTIĆ načelnik Drenovaca – Orešković, Karamarko i Petrov moraju doći u Cvelferiju
Načelnik Drenovaca Jakša Šestić nezadovoljan je učinjenim. “Puno toga nije napravljeno, a najnezadovoljniji smo obnovom cesta koje se rade nekvalitetno, projekti su skresani do krajnje granice i to ne možemo prihvatiti. Prošlo je dvije godine od katastrofe i tražimo da se problemi, a ima ih još jako puno, žurno počnu rješavati i obnova privoditi kraju. Problem su nam i kanalska mreža, sakralni objekti, groblja, ali i loša kvaliteta obnove obiteljskih kuća. Država jest financirala obnovu, ali je morala i nadzirati što se i kako na terenu radi”, ističe Šestić. Upozorio je i na veliku nepravdu nanesenu ljudima kojima je za obnovu poplavljenih kuća isplaćeno po 40 tisuća kuna. “Tim novcem nije se moglo ništa obnoviti. Ljudima su kuće mjesec dana bile poplavljene, sve im je uništeno. To nije bilo dostatno ni za materijal, a kamoli za sanaciju tolikih šteta! Ljudi su nakon katastrofe bili u šoku i pod velikim pritiskom da se što prije vrate u svoje kuće i prihvaćali su, da ju tako nazovem, tu nemoralnu ponudu države od 40 tisuća kuna”, pojašnjava. Šestić smatra da bi se na poplavljenom području u utorak obvezno trebali pojaviti i premijer Tihomir Orešković i oba potpredsjednika Vlade, Tomislav Karamarko i Božo Petrov, jer napaćena Cvelferija i tamošnje stanovništvo, koje je doživjelo i proživjelo nezapamćenu tragediju, to zaslužuju.
– Ovo je granično područje Hrvatske koje je već ionako bilo u velikim problemima, a posebice nakon katastrofe koja ga je zadesila prije dvije godine. Štete su bile goleme i obnova je još daleko od kraja. Moraju obići poplavljena sela i vidjeti na koji način pomoći ovom području i ovim ljudima, to je njihova dužnost – zaključuje.
Dio vlasnika koji su obnovu prepustili državi nezadovoljni su jer im, kako tvrde, nisu izvedeni svi radovi predviđeni elaboratom, a u pojedinim slučajevima izvođači su posao odradili aljkavo. U kućama se pojavljuje vlaga i drugi problemi. I vlasnici sada odbijaju potpisati primopredaju jer smatraju da su ih izvođači zakinuli. Među njima je i Frano Perić. Nije mu napravljena nova žbuka na obnovljenoj kući, a ne može koristiti ni WC, jer cijevi umjesto u kanalizaciju vode u – hodnik kuće! Žalio se i nadzornoj inspekciji, ali je, kaže, doživljavao samo neugodnosti. I Evi Somek je još prije godinu dana rečeno da će joj se uočeni nedostatci ispraviti, ali sve je ostalo samo na obećanjima.
U sablasno praznom kontejnerskom naselju iza osnovne škole u Gunji dočekala su nas samo dva mala radoznala štenca. Po njih su baš u tom trenutku došle vesele djevojčice, Amela i Merisa koje su ih odlučile udomiti. Amela je s roditeljima i bratom nakon poplave živjela u kontejneru. Sada je, kaže, prezadovoljna novom kućom. “I brat i ja imamo svatko svoju sobu, dobro je, lijepo uređeno, samo je sve to predugo trajalo”, priznaje.
Načelnici poplavljenih općina traže hitnu reakciju države. Očekuju konkretnu pomoć u oživljavanju malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva, stvaranje uvjeta za dolazak investitora i osiguranje istovjetnih mogućnosti razvoja kao u drugim dijelovima Hrvatske jer u suprotnome to rubno područje na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije nema budućnosti.
[embedyt] http://www.youtube.com/watch?v=CjJYAxGDg4s[/embedyt]
M.Lešic Omerovic/glas-slavonije.hr