– Prve godine sam zasadio 135 kilograma sjemenskog češnjaka i prinos je bio 1100 kilograma jer u ovoj proizvodnji morate računati da ćete dobiti na kilogram sadnog materijala šest, sedam ili deset kilograma uroda. Ostavio sam za sadnju 200 kilograma, a ostalo sam prodao i dijelom podijelio prijateljima. Najviše sam prodao onima koji se žele baviti proizvodnjom češnjaka pa ga kupuju kao sadni materijal. Prošle jeseni, u listopadu sam povećao površinu na oko 1300 četvornih metara, a na jesen ću zasijati tonu sadnog materijala na jednom hektaru i očekujem prinos u odnosu 1:7, 8 ili 10, odnosno sedam, osam ili deset tona. Ova godina je za češnjak bila dosta loša i prinosi su bili slabiji jer je bilo dosta kiše, a češnjak ne podnosi veliku vlagu – kaže Domagoj Janjić pokazujući nasade crvene paprike koju, također, uz češnjak i grah uzgaja jer te proizvode, ali kvalitetne, tržište traži.
Ima ideju zaokružiti proizvodnju češnjaka i začinske crvene mljevene slatke i ljute paprike koja se koristi u proizvodnji slavonskog kulena koji je zemljopisno zaštićen pa uz meso koje je proizvedeno u Slavoniji, i začini moraju biti autohtoni slavonski. Dodaje kako je desetak radnika, a to su njegovi roditelji, braća, sestra i prijatelji, dovoljno bilo da bi pokupili rod u jednom danu. No, kako planira najesen posijati cijeli hektar, bit će i više posla, ali i prihoda.
– Računajmo da ću na tom hektaru dobiti 8 tona češnjaka, odbijmo dvije tone jer ću za sadni materijal ostaviti tonu, a druga tona je manje kvalitete i nije za prodaju, i za tih 6 tona ću dobiti 120 000 kuna. Odbijmo 50 000 kuna troškove za oranje, frezanje, transport, zaštitna sredstva i drugo, zarada je 70 000 kuna ili 5 000 mjesečno što je za hrvatske prilike dobra plaća. Češnjak je isplativ, ali ne treba biti pohlepan – poručuje Domagoj Janjić.
vecernji.hr
