Ivan Martinović, hrvatski pedagog, metodičar, učitelj i povjesničar školstva, rođen je u Štitaru 30. siječnja 1848. Kao učitelj radio je u Štitaru, Šiškovcima, Gundincima, Petrinji, a uz potporu Zemaljske vlade pohađa Bečki pedagogij koji uspješno završava i stječe najvišu moguću naobrazbu koju je u to vrijeme mogao steći učitelj. Nakon povratka iz Beča službuje u Podgajcima i Županji, u građanskim školama u Novoj Gradiški i u Slavonskom Brodu, a umirovljenje je dočekao u učiteljskoj školi u Zagrebu.
Bio je vrlo aktivan u učiteljskim udrugama i borbi za unaprjeđenje školstva. Širenje prosvjete i obrazovanje mladih smatrao je pravim načinom borbe za slobodu svog naroda i tome je posvetio cijeli život. Njegova nastojanja vezana su i uz obrazovanje učitelja za rad s gluhonijemom djecom, kao i s ostalom djecom s poteškoćama u razvoju. Aktivno je sudjelovao u izradi nastavnih planova za pojedine predmete, nastojao da u njih, osim obrazovnih, ugradi i takva znanja koja će učenika pripremiti za praktičan život, a to će ga svrstati u red naših najistaknutijih pedagoga toga vremena.
Prof. Martinović 1909. godine izabran je za predsjednika Hrvatskog pedagoško–književnog zbora, a velike su njegove zasluge prilikom ustanovljenja Hrvatskog školskog muzeja na čijem je čelu bio do smrti. Preminuo je 24. srpnja 1927., u Zagrebu.
One Comment
Mato Dominković
Zahvaljujem dečkima s županjca na potpori inicijativi za preimenovanje škole u Štitaru.