Na današnji dan, 24. veljače 1968. godine započelo je 1. Šokačko Sijelo. Tada su u dvorani kina Kristal nastupili KUD-ovi iz Babine Grede, Bošnjaka, Štitara i Županje. Program je tijekom idućih nekoliko godina obogaćivan te se od jednog dana trajanja Sijela išlo na tri, pet, deset, da bi se već 1975. godine u 22 dana Sijela održalo 18 raznih kulturno-zabavnih manifestacija.
A danas, Šokačko sijelo slovi kao najstarija i najveća manifestacija tradicijske kulture Županjskog kraja.
A počelo je sve u veljači 1967. kada je izaslanstvo Županje – Josip Šimunović, Josip Baotić i prof. Ivan Baotić, bilo gost na Prvom pokladnom šokačkom sijelu u Zagrebu, u organizaciji KUD-a Šokadija, koji su činili Slavonci. Bili su ondje i tamburaši, folkloraši, pjesme, poskočice, bećarac, slavonska jela uz sudjelovanje folklorno-tamburaškog sastava ogranka Seljačka sloga iz Lipovca. Promatrajući priredbu, Županjci su se upitali zar su morali iz Županje, srca Šokadije, doći u Zagreb da bi doživjeli Šokadiju. I odmah nakon povratka odlučili su reagirati.
Upravni odbor RKUD-a Kristal, u kojem su uz Josipa Barišića bili i Antun Grgić, Branko Sinčić i Ivan Herman, oduševljeno je prihvatio njihov prijedlog. Tako je skupina entuzijasta prije pedeset godina krenula u ostvaranje velikog projekta – Šokačkog sijela u Županji, koje će građanima pružati raznolike kulturne sadržaje, a folklor je bio i ostao njegova okosnica.
Prva smotra folklora trajala je jedan dan, a održana je 24. veljače 1968., u organizaciji Društva Kristal i Gimnazije “Vladimir Nazor”, odnosno njihova društva Iskra. Održana je u dvorani kina Kristal, gdje su nastupili KUD-ovi iz Babine Grede, Bošnjaka, Štitara i Županje.
Program je tijekom idućih nekoliko godina obogaćivan te se od jednog dana trajanja Sijela išlo na tri, pet, deset, da bi se već 1975. godine u 22 dana Sijela održalo 18 raznih kulturno-zabavnih manifestacija. Namjera utemeljitelja “Šokačkog sijela” bila je građanima pružiti raznolike kulturne sadržaje. Program nije bio statičan, stalno se nadopunjavao i osmišljavao, kako novim sadržajima tako i novim dometima u kvaliteti viđenih i izvedenih programa. Sve je to dalo jedan stvaralački zamah ovoj manifestaciji i njenim sudionicima.
Od tada pa do danas, kroz vješto izvježbane koreografije, u brojnim nastupima kulturno – umjetničkih društava prikazuju se običaji, pjesme i plesovi, ali i životna svakodnevica stanovnika ovoga kraja, danas i nekada. Izlazi tada na vidjelo sva raskoš, bogatstvo i ljepota izvornih slavonskih nošnji, kulturne baštine, folklora, narodnog stvaralaštva te bogatstva Šokadije. Manifestaciju obilježavaju brojne priredbe i nastupi, kazališne predstave i izložbe, večeri folklora i poezije, te izbor najljepše djevojke u narodnoj nošnji „Šokački cvit“ a sve u iščekivanju mimohoda konjanika i u svečano ruho urešenih konjskih zaprega, te velike i vesele pokladne povorke ulicama grada. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. „Šokačko sijelo“ uvijek završava utorkom „Seljačkom zabavom“ pred korizmenu čistu srijedu ili Pepelnicu, te na taj način označava početak korizme.
Uz pokladne običaje, ova je manifestacija uvijek sadržavala i prezentaciju nekih drugih izvornih folklornih sadržaja, primjerice običaje kroz godinu i običaje koji prate čovjekov život.
Na drugom Šokačkom sijelu 1969. godine po prvi put se birala najoriginalnija i najljepša muška i ženska narodna nošnja i ljepotica “Šokačkog sijela”. Na izborima je bilo nošnji starih i preko sto godina te prekrasnih djevojaka koje su privlačile pažnju svojom ljepotom i bogatom narodnom nošnjom. Uz ljepotu djevojke ocjenjivala se starost i očuvanost nošnje, kao i umijeće nošenja tog starog ruha izrađenog od svile, i urešenog šlingom, zlatovezom i raspletom. Skladnost nošnje, stasa, hoda i ljupkosti, način češljanja, ukrasa na glavi, rukama i vratu, te izbor čarapa i obuće također su važni elementi ocjenjivanja. Do sada se na izboru natjecalo više od tisuću djevojaka koje su pokazale dio svoje obiteljske povijesti i naše bogate kulturne baštine.
Na trećem po redu Sijelu organizira se “Frolina večer” ili “Večer frole traktoriste“, koju je dugi niz godina organizirao i osmišljavao prof. Ivan Herman, poznati humorist, akademski slikar i pučki pisac.
Kroz “Večeri folklora”, u okviru “Šokačkog sijela”, pružena je prilika kulturno-umjetničkim društvima da na pozornici pokažu tradicijske plesove, pjesme i svirke, te ožive već pomalo zaboravljene narodne običaje kao kontrast današnjoj životnoj trci (poput šokačkih svatova, pečenja rakije, žetvenih običaja, branja kukuruza, kupljenja žira po našim hrastovim šumama, divana, čijala i moba). Večeri folklora su dokazale da je folklor nepresušno i bogato vrelo ovog naroda koje oplemenjuje duhom koji izvire iz svakog tona, pokreta u plesu ili trenutka običaja, dok su žice tamburice samičara i tamburaša ustreptale mnoga srca.
Od samih početaka Sijela u osnovnu koncepciju ulaze programi kojim se promovira pisana šokačka riječ od najmlađih generacija pa do najstarijih stvaratelja. Najmlađi se okupljaju na “Malom šokačkom sijelu” i “Malom literarnom sijelu”, dok se starije generacije književnika i pučkih pisaca već dugi niz godina okupljaju na “Večeri pučkih pisaca“.
“Pokladna povorka” prvi put je uvrštena u program “Šokačkog sijela” 1969. godine da bi ubrzo postala njegova najmasovnija manifestacija. Županjska “Pokladna povorka” predstavlja spoj seoske i gradske karnevalske tradicije. Na čelu povorke su jahači u odjeći graničara sa zastavom Sijela. Zatim slijede 3 jahača, koji nose zastave države, županije i grada, odjeveni u graničarske nošnje ili odore. Potom idu ostali jahači odjeveni u tradicijsku nošnju i serežanske odore, te dva ili tri odjevena u turke. Njih slijede svečane i radne vrste konjskih zaprega, s ljudima maskiranim najvećim dijelom u tradicijske nošnje i tradicijske maske. Potom idu nosači amblema Sijela. Slijede ih, konačno, i ostali sudionici povorke, i to prvo najmlađi sudionici (djeca iz vrtića i osnovnih škola), KUD-ovi (gostujući i domaći) i druge grupe.
Od sedamdesetih godina sadržaji Sijela upotpunjuju se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama, savjetovanjima, okruglim stolovima i promocijama knjiga.
Od 1987. godine u program “Šokačkog sijela” ulazi “Večer uz tamburu“, prva takve vrste u Hrvatskoj. Županja kao kolijevka sviranja na tamburi na taj način dobiva priredbu na kojoj nastupaju poznati tamburaški sastavi ali i mali, školski sastavi, kao dokaz budućnosti sviranja tambure, te veliki tamburaški orkestri.
Nakon osnivanja Konjogojske udruge Stari Graničari (1993.) “Pokladno jahanje” također postaje dio programa “Šokačkog sijela” u kojem sudjeluju jahači koji jašući uz pjesmu i pokladno raspoloženje ulicama grada Županje najavljuju početak Šokačkog sijela.
Turistička zajednica grada Županje u okviru programa Šokačkog sijela organizira tradicijski sajam, koji od 2010. godine nosi naziv SAJAM ZLATNE NITI. Sajam je zamišljen kao mjesto susreta, druženja, razmijene iskustva, znanja, ideja i vještina, s ciljem promocije tradicijskih zanata, razvoja ruralnog turizma, poticanja ekološke poljoprivrede i zaštite kulturne baštine.
Seljačka zabava, danas nezaobiilazni dio programa “Šokačkog sijela”, se u pokladno vrijeme održavala još početkom 20. stoljeća u prvom županjskom hotelu Weinberger. Njezina osobitost je u tome što se sve do današnjeg vremena zadržalo pravilo da se na zabavu dolazi u raznim vidovima tradicijske odjeće, organizira se natjecanje u krunjenju kukuruza i slično. On seljačkog zabavom tradicionalno i završava Šokačko sjelo u Županji.
galerije slika sa Šokačkog sjela kroz godine možete pogledati u našoj galeriji na poveznici
