Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije i šumarije Otok ovih će dana krenuti u zajedničku akciju kojom će pokušati pronaći nastambu dabrova, prvu nakon više od dvije stotine godina od posljednje zabilježene na tom području.
Na akciju su ih potaknuli novi tragovi aktivnosti dabrova koji su zabilježeni u kompleksu spačvanskog bazena u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Riječ je o oborenim mladim stablima vrba i topola na obali rijeke Spačve, za koja se pretpostavlja da su ih dabrovi srušili radi gradnje nastambe. Više od dvije stotine godina nakon potpunog nestanka s prostora današnje Vukovarsko-srijemske županije, reintrodukcija, odnosno povratak dabrova u spačvanski bazen krenuo je početkom prosinca 2009. godine kada su prvi dabrovi pušteni u rječicu Brežnicu kod Otoka.
Dabrovi su dopremljeni iz šume Žutica kod Ivanić-Grada, koja je i prvi lokalitet reintrodukcije dabra u Republici Hrvatskoj. Kako je tada pojasnio prof. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je i dopratio dabrove do Slavonije, cilj je bio dok traje zima, prije sezone parenja, naseliti četiri-pet obitelji dabrova u spačvanski bazen. Prije nekoliko dana nastali tragovi aktivnosti dabrova pronađeni su u blizini ušća Brežnice u Spačvu, što jasno pokazuje da se dabrovi premještaju s mjesta prvotne reintrodukcije, gdje su prije pet godina vraćeni u prirodu, u pogodnije vodotoke i biraju prostor koji im je prihvatljiviji uz što manje uznemiravanja.
U Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima VSŽ-a pojašnjavaju da je, ovisno o vremenskim prilikama, planirano da zajednička akcija pronalaska nastambe s djelatnicima šumarije Otok bude obavljena do kraja veljače, a obuhvatila bi višednevno istraživanje vodotoka na kojem su pronađeni tragovi aktivnosti.
Dabrovi su zaštićena i ugrožena vrsta čijem je opstanku čovjek bio najveća prijetnja zbog krzna i mesa. Poznati su po svom graditeljskom nagonu i zasigurno su najveći graditelji u životinjskom svijetu, u čemu su vrlo vješti. Snažne čeljusti i oštri zubi glodnjaci omogućuju im rušenje stabala. Zanimljivo je da drvo koje oni ruše gotovo redovito pada u vodu, služi im i kao hrana, ali i kao građevni materijal. Glavni „arhitekti“ u obitelji su ženke, koje od izglodane vrbe, topole ili breze grade svoje jedinstvene nastambe nad vodom koje znaju prerasti i u cijele brane. U svoje nastambe ulaze kroz vodu, dok im se drugi dio nastambe nalazi na suhom, odnosno na kopnu. U vodi su kao „kod kuće“, a izdržljivi dabar je, kažu, jedinstven slučaj u životinjskom svijetu jer pri parenju, ženka leži na leđima.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
