Na akciju su ih potaknuli novi tragovi aktivnosti dabrova koji su zabilježeni u kompleksu spačvanskog bazena u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Riječ je o oborenim mladim stablima vrba i topola na obali rijeke Spačve, za koja se pretpostavlja da su ih dabrovi srušili radi gradnje nastambe. Više od dvije stotine godina nakon potpunog nestanka s prostora današnje Vukovarsko-srijemske županije, reintrodukcija, odnosno povratak dabrova u spačvanski bazen krenuo je početkom prosinca 2009. godine kada su prvi dabrovi pušteni u rječicu Brežnicu kod Otoka.
Dabrovi su dopremljeni iz šume Žutica kod Ivanić-Grada, koja je i prvi lokalitet reintrodukcije dabra u Republici Hrvatskoj. Kako je tada pojasnio prof. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je i dopratio dabrove do Slavonije, cilj je bio dok traje zima, prije sezone parenja, naseliti četiri-pet obitelji dabrova u spačvanski bazen. Prije nekoliko dana nastali tragovi aktivnosti dabrova pronađeni su u blizini ušća Brežnice u Spačvu, što jasno pokazuje da se dabrovi premještaju s mjesta prvotne reintrodukcije, gdje su prije pet godina vraćeni u prirodu, u pogodnije vodotoke i biraju prostor koji im je prihvatljiviji uz što manje uznemiravanja.
U Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima VSŽ-a pojašnjavaju da je, ovisno o vremenskim prilikama, planirano da zajednička akcija pronalaska nastambe s djelatnicima šumarije Otok bude obavljena do kraja veljače, a obuhvatila bi višednevno istraživanje vodotoka na kojem su pronađeni tragovi aktivnosti.
Dabrovi su zaštićena i ugrožena vrsta čijem je opstanku čovjek bio najveća prijetnja zbog krzna i mesa. Poznati su po svom graditeljskom nagonu i zasigurno su najveći graditelji u životinjskom svijetu, u čemu su vrlo vješti. Snažne čeljusti i oštri zubi glodnjaci omogućuju im rušenje stabala. Zanimljivo je da drvo koje oni ruše gotovo redovito pada u vodu, služi im i kao hrana, ali i kao građevni materijal. Glavni „arhitekti“ u obitelji su ženke, koje od izglodane vrbe, topole ili breze grade svoje jedinstvene nastambe nad vodom koje znaju prerasti i u cijele brane. U svoje nastambe ulaze kroz vodu, dok im se drugi dio nastambe nalazi na suhom, odnosno na kopnu. U vodi su kao „kod kuće“, a izdržljivi dabar je, kažu, jedinstven slučaj u životinjskom svijetu jer pri parenju, ženka leži na leđima.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr