Vrndajući po nagomilanom i ne baš posloženom arhivu Portala primjetio sam da je naša dična Cvelferija malko zapostavljena. Ima to i svojih razloga. Jedan od njih je i taj što iako u Cvelferiji ima zaista puno pametnih i sposobnih ljudi koji itekako imaju šta reći, cijelo to područje je medijski gotovo nikako zastupljeno, a to je u današnje vrijeme internet komunikacije, kao da i ne postoji. No to je već sasvim druga tema i priča.
No dakle, šta je Cvelferija? Evo moj skroman prilog toj temi, a sadrži podatke koje znam i koje sam prikupio.
Zemljopisno gledano Cvelferija je područje u zapadnom Srijemu koje graniči sa Srbijom na istoku i BiH na jugu a obuhvaća sela Drenovci, Podgajci, Rajevo Selo, Đurići, Račinovci, Gunja, Vrbanja, Soljani i Strošinci. No Cvelferija je ustvari više povijesni nego zemljopisni naziv.
Naziv je ostao iz razdoblja Vojne krajine, a nastao je od imena Dvanaeste satnije (kompanije, kumpanije) čije je sjedište bilo u Drenovcima (njem. zwölf = dvanaest).
Naime, osnivanjem Vojne krajine 1702. godine, na našem području granice je čuvala 7. Brodska graničarska pukovnija koja se sastojala od 12 kumpanija (11. je bila u Županji a 12. u Drenovcima)
Upravno područje Drenovačke satnije nije se uvijek podudaralo sa svim ovim selima (neka su sela određeno vrijeme potpadala pod Petrovaradinsku pukovniju; npr. Strošinci, Račinovci itd.), no ime Cvelferija u novije vrijeme odnosi se na ova sela.
Drenovaĉka satnija isprva je pripadala Petrovaradinskoj pukovniji koja je imala
sveukupno 16 satnija. Drenovci su bili zapovjedno mjesto satnije. Prema podatcima iz 1776. godine Drenovaĉkoj satniji osim Drenovaca pripadali su Đurići, Gunja, Raĉinovci, Jamina, Strošinci, Soljani i Vrbanja. Satnija je vođena pod brojem 8. No 1808. godine dolazi do kompletiranja Brodske i Petrovaradinske pukovnije. Na ĉelu komisije koja je imala zadatak izvršiti preustroj pukovnija bio je generalni direktor za Vojnu granicu, nadvojvoda Ludwig. Šest sela iz Petrovaradinske vraćeno u Brodsku pukovniju:
Drenovci, Gunja, Đurići, Raĉinovci, Vrbana, Soljani. Uz sela koja su bila pripojena Brodskoj
pukovniji iz Petrovaradinske, zajedno sa još dva sela koja su već bila u sastavu Brodske
pukovnije (Podgajci i Rajevo Selo) nastaje 12. Drenovaĉka satnija sa sjedištem u Drenovcima, a u ĉijem je sastavu još 7 štacija. U sastavu Brodske pukovnije ostaje sve do 1873. godine.
Prema popisima iste komisije iz 1808. godine Podgajci su imali 45 kuća i 197 muških glava; Rajevo selo 59 kuća i 268 muških glava; Drenovci 104 kuće i 494 muške glave; Gunja 54
kuće i 309 muških glava; Đurići 26 kuća i 123 muške glave; Raĉinovci 57 kuća i 281 muška
glava; Soljani 49 kuća i 290 muških glava; Vrbanja 59 kuća i 466 muških glava.
Može se zakljuĉiti da su Drenovci, kao zapovjedno mjesto satnije imali najveći broj kućanstava. Ukupno je Drenovaĉka satnija imala 453 kuće i 261 vojnika. Sposobnih vojnika za vojnu službu imala je 238, poluinvalida u službi i na seoskom gospodarstvu 625, invalida 174, mladeži do 16 godina 1130, a muških glava ukupno 2428.
Povijest ovoga područja do turske okupacije (XVI. st.) slabo je istražena i poznata zbog nedostatka relevantnih dokumenata i njihove dislociranosti izvan Hrvatske. Na sreću u Cvelferiji i danas postoje ljudi koji svoju ljubav prema zavičaju usmjeravaju na istraživanje i spas od zaborava prošlosti Cvelferije.
Zahvaljujući tome znamo za rasprostranjenost naselja i utvrda u tada močvarnom području uz Savu okruženom gustim šumama.
Sa prvim tragovima navedenih naselja, odnosno lokaliteta na kojima se oni danas nalaze susrećemo se u srednjem neolitiku kada se na tlu Slavonije, Baranje i Srijema razvija sopotska kultura.
Nositelji sopotske kulture žive u nadzemnim kućama koje su načinjene od konstrukcije drvenih stupova i pletera od pruća te omazane kućnim lijepom, a ekonomija im se zasniva na zemljoradnji, stočarstvu, lovu i ribolovu. Zasad je na području Cvelferije poznato tek jedno sopotsko naselje u blizini Račinovaca. Na području Cvelferije nekoliko kasnobrončanodobnih nalazišta evidentirano je u blizini Posavskih Podgajaca, Račinovaca i Gunje.
Podaci o lokalitetima prikupljeni su uglavnom slučajnim otkrićima pojedinačnih predmeta.
S prvim spomenom današnjih naselja susrećemo se u 14. odnosno 15. stoljeću, a 1484. drenovački posjed, kojega čine sela Drenovci, Subotište, Damšinci, Dražinci, Veselinovci, Cerje, Latinovci, Strvac, Preloke, Šimonovci, Brod, Vojište, Zvizdan i Pahovo, zabilježen je kao najveći.
U XIV. stoljeću na ovom je području dominirala utvrda Alšan, koju je sagradila pomađarena njemačka obitelj Gut-Keled, ali je još u istom stoljeću njima, zbog nevjernosti kralju, oduzeta i dana banu Ivanu iz obitelji Sent-Magoč. Ban Ivan imao je tri sina, a najstariji Valantin postao je 1374. godine pečuški biskup, pa je pod njegovu jurisdikciju potpadao i Alšan.
Zbog jakog bogumilskog utjecaja, biskup je u blizini Alšana izgradio franjevački samostan sv. Franje, koji je bio i župa, ne bi li suzbio širenje bogumilstva. Uloga samostana bila je širenje i jačanje katoličanstva i u susjednoj Bosni među bogumilima i pravoslavnim Vlasima.
U poznatom popisu katoličkih župa iz 1333-1335. godine na ovom području zabilježena je katolička župa samo u Soljanima, a u popisu 1501. godine više se ne spominje ni ona. Borbe za oslobođenje Slavonije od turske dominacije započinju 1682. godine, a najveći dio Slavonije oslobođen je 1691. godine bitkom kod Slankamena, da bi se proces oslobađanja Slavonije u potpunosti završio Požarevačkim mirom 1718. godine.
Povlačenjem Turaka južno od Save došlo je do velikih migracija stanovništva iz Slavonije u Bosnu i iz Bosne u Slavoniju. Početna naseljavanja hrvatskoga dijela Posavine vršena su u naseljima uz Savu, u kojima je ostalo vrlo malo starosjedilačkog stanovništva, a kasnije su se migracije širile prema sjeveru. Župa u Drenovcima, pod čiju je jurisdikciju spadala cjelokupna današnja Cvelferija, počela je voditi matične knjige 1719. godine, a iz njih je vidljiv dolazak Hrvata iz Bosne na područje tadašnje drenovačke župe.
Prema danas sačuvanom prezimenima u Cvelferiji i usporedbom s matičnim župskim knjigama, može se relativno lako odrediti naselja u Bosni iz kojih je početkom XVIII. stoljeća došlo stanovništvo u ove krajeve hrvatske Posavine.
Paralelno s procesom obostranih migracija stanovništva, Austrija je počela već 1701. godine formiranje slavonske Vojne krajine, obrambenog koridora prema Turskoj. Proces stvaranja Vojne krajine u Slavoniji potrajao je sve do 1750. godine i tada je poprimio one oblike koje će u pravilu zadržati do razvojačenja Vojne krajine u drugoj polovici XIX. stoljeća.
Kada je Caraffina komisija 1698. i 1702. godine obilazila područje buduće Vojne krajine i pripremala njezino formiranje, obišla je i područje Cvelferije, a jedna od postaja bila je u Rajevu Selu.
Početkom XVIII. stoljeća župa Drenovci obuhvaćala je sela: Drenovci, Đurići, Gunja, Jamena, Račinovci, Rajevo Selo, Soljani, Strošinci, Vrbanja i Podgajci, a župu su vodili franjevci. Prve podatke o stanovništvu ovih sela nalazimo kod Brusztlea, koji spominje da je prilikom kanonske vizitacije 1729. godine zabilježen slijedeći broj stanovnika (numerus animarum) u pojedinim selima: Drenovci 420, Rajevo selo 230, Podgajci 110, Račinovci 220, Gunja 250. Ostala sela autor ne spominje.
Kako je drenovačka župa bila prevelika, pa 16. kolovoza 1811. postaju središtem drenovačkog dekanata, a za prvog dekana postavljen je Ilija Vražić. Godine 1769. osnovana je župa u Račinovcima (prvi župnik bio je Ivan Šargović) s filijalama Gunja, Đurići, Jamena i Strošinci, a iste je godine izvršena i kanonska vizitacija.
Prve škole na području Cvelferije pojavile su se u zadnjoj četvrtini XVIII. stoljeća. Naredbom koja je donesena 1764. ureduje se da se u svako mjestu ili barem satnijskom središtu ima osnovati škola i zaposliti se učitelj (Schulmeister). U jednom dopisu nastalom oko 1770. godine istaknuta je potreba osnivanja škole u Račinovcima. Škola je počela s radom 1779. godine, a već slijedeće godine utemeljena je i škola u Drenovcima (1780.). Oba sela tada su pripadala Petrovaradinskoj pukovniji. O radu ove dvije škole za sada nemamo više podataka. Godine 1825. Dvorsko ratno vijeće izdalo je naredbu da se u svakoj općini osnuje škola koju bi plaćala općina. Od tada praktično počinje obvezno školovanje.
Ukinućem Vojne Krajine 1873. Drenovci i okolna mjesta pripojeni su Županjskom kotaru koji je bio u sastavu Srijemske županije. Zahvaljujući tome 1886. kroz Drenovce prolazi željeznica.
Godinu dana kasnije osniva se Vatrogasno društvo, a 1907. počinje s radom Hrvatska čitaonica u Drenovcima. Dvadesete godine 20. stoljeća vrijeme su pojačanoga djelovanja i brojnih društava. Tako se 1919. osniva Društvo katoličkih djevojaka, a za prvu glavaricu imenuje se Eva Damjanović. Devet godina kasnije, 1928. osnovan je nogometni klub u Drenovcima, a 1934. Križarsko bratstvo kojega organizira kapelan Šercer.
U prvom svjetskom ratu život su izgubili brojni žitelji Cvelferije na fontovima diljem Europe, o čemu je pisao Ivica Ćosić Bukvin u svojim brojnim djelima i knjigama.
I u drugom svjetskom ratu Cvelferija je dala svoj obol jer se područje nalazilo tik uz krvavi Srijemski front.
U Domovinskom ratu Cvelferija opet preuzima zadaću Graničara i u sastavu 131. brigade HV-a, hrabro čuva i obranjuje granice hrvatske države.
Danas Cvelferija ima problema zbog napuštanja i odlazak radno sposobnih stanovnika. Sela postaju sve praznija a privreda i proizvodnja su u kolapsu, no ljudi, te srdačne vesele prkonjice gdje god da su, nose Cvelferiju u duši i oblače staro špenzle na dvanaest strika.
Prikupio i priredio
Zoran Lucić
