Čagalj ili šakal (tur. çakal < perz. šäg˙āl ), pripadnik por. pasa (Canidae), iz reda zvijeri (Carnivora). U Africi rašireni Canis adustus i Canis mesomelas. U jugoistočnoj Europi, na sjeveru Afrike i u Aziji do Tajlanda obitava čagalj (Canis aureus). U Hrvatskoj čest u Dalmaciji i na dalmatinskim otocima a u zadnjih 15-ak godina obitava i u Slavoniji. Sivo-žute je boje, visine do 36 cm, dužine do 76 cm, kitnjasta repa. Živi u čoporima, rjeđe pojedinačno. Djeluje u sumrak i noću. Životni vijek 12 do 14 godina. Noću neugodno zavija, tuli i urliče.
Šakali popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki šakal) u Sjevernoj Americi. I jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, mladunčad te ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da duže vremena mogu trčati brzinom od 16 km/h. Najaktivniji su u zoru i u večer. Uglavnom stvaraju poteškoće stanovnicima sela u zimskom razdoblju kada dolaze u sela u potrazi za hranom. Ugrožavaju i mladunčad lovne divljači. Ljudi ih često mijenjaju s lisicom.
Od kako se pojavio u Slavoniji slovi kao tajnoviti noćni lovac koji se prije može čuti nego vidjeti.
Njegova pojava je kod lovaca izazvala zabrinutost zbog mogućih šteta na mladunčadi lovne divljači. Pitanje je koliki broj čagljeva obitava na našem području i kolika je šteta koju čagljevi, s obzirom na brojnost, mogu nanijeti. No, ovo nije prva pojava čaglja u Slavoniji. O čaglju kod Županje govori članak izašao u listu „Galeb“ ( Bakar) od 01.lipnja 1878. godine .
Izvor;
© Portal Stare hrvatske novine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2009.
List Galeb ( Bakar ) od 01.06.1878. godine
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=13125
http://teambushcraft.com/forum/index.php?topic=1599.0
Mato Dominković, lipanj 2017.
mato.dominkovic@skole.hr
