Suvremena županjska sladorana započela je sa radom 1947. godine no prvi pokušaji proizvodnje šećera u Županji sežu više od sto godina unatrag, u vrijeme Vojne krajine.
Područje Vojne krajine bilo je izuzeto od vlasti bana i Sabora sve do konačnog sjedinjenja sa civilnom Hrvatskom 1881. Do tada je Dvorsko ratno vijeće (Hofkriegsrat ) imalo potpunu vojnu, gospodarsku, financijsku i sudsku upravu i nadležnost.
Naredbom Dvorskog ratnom vijeća u Županji je uspostavljena „šećernica“ – šećerana. Kao sirovina za proizvodnju šećera nije korištena šećerna repa nego sok iz stabla klena. Sok za potrebe šećernice sakupljao se po šumama cijele brodske krajiške pukovnije i dopremao u Županju na završnu obradu.
Klen (lat. Acer campestre) prirođeni je javor gotovo čitave Europe, sjevera južne Engleske (gdje je i jedini prirođeni javor), Danske, Poljske i Bjelorusije, kao i Jugozapadne Azije od Turske do Kavkaza, te Sjeverne Afrike u planinama Atlas. Areal klena prostire se južnom i zapadnom Europom sve do zapadne Azije i zapadne Afrike. Kod nas u Hrvatskoj najčešće raste u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba, obično na uzvišenjima (gredama). Proljetni pupovi javora jestivi su i slatkasti. Sok dobiven iz debla u rano proljeće može se sakupiti te pripremiti kao piće ili ukuhati za sirup.
U procesu dobivanja šećera koristila se guščja krv što je odmah izazvalo podozrivost graničara u krajnji uspjeh. No, naređenje je naređenje, moralo se ići do kraja. Tehnološki upitan proces dobivanja šećera u županjskoj šećernici u konačnici nije dao rezultata. Članak navodi:
„ Županjska šećernica proizvede samo niekoliko funti gadna šećera nalik najhuđem cernom safunu.“
Uzorak šećera poslan je u Beč odakle stiže naredba o prestanku rada te prve šećerane u Županji.
Donosimo presliku djela članka „ Nešto o krajini “ objavljenog u listu Slavenski jug 03. ožujka 1849. godine. Autor članka bi mogao biti Mijat Stojanović ( od M. St. )
Mato Dominković, siječanj 2017.
mato.dominkovic@skole.hr