RAZJASNIMO NAJPRIJE POJAM „CEH“.
Cehovi su bili srednjovjekovne obrtničke udruge koje su imale zadatak unaprjeđivati i štititi interese obrtnika određenih obrta.
Ukratko, cehovi su dijelom imali i javne ovlasti npr. regulacija cijena, a sami su odlučivali o primitku novih članova u ceh.
Kako se društvo razvijalo, više nije bilo smisla da postoje organizacije koje se sastoje od užeg kruga ljudi koji biraju sami sebe i imaju ovlast regulacije društvenih odnosa pa su prije otprilike 200 godina ukinuti.
Nakon kratkog objašnjenja cehova prijeđimo na ono što nisu cehovi, nego državne institucije – sudovi.
KAKO SE BIRAJU SUCI U DEMOKRATSKIM DRŽAVAMA (UKRATKO):
U Americi suce nominira predsjednik države, a potvrđuje ih Senat.
U Njemačkoj savezne suce predlaže odbor koji se sastoji od 16 republičkih ministara pravosuđa i 16 članova koje imenuje njemački parlament (ukupno 32 člana), a temeljem tog prijedloga suce imenuje njemački predsjednik.
U Velikoj Britaniji prijedlog za imenovanje sudaca daje odbor od 15 članova od kojih 12 imenuje ministarstvo pravosuđa, a 3 imenuje sudsko vijeće. Konačna odluka o imenovanju suca je na lordu kancelaru koji može prihvatiti ili odbiti prijedlog odbora.
U Francuskoj suce imenuje predsjednik države, a na prijedlog komisije od 21 člana koja se sastoji od predsjednika kasacijskog suda, dvanaest članova iz sudstva, dva člana koja imenuje predsjednik države, dva člana koja imenuje predsjednik skupštine, dva člana koja imenuje predsjednik Senata, jedan kojeg imenuje odvjetnička komora i jedan kojeg imenuje Državno vijeće.
U Švicarskoj suce nižih sudova bira narod, a federalne suce parlament.
U DEMOKRETSKIM DRŽAVAMA VLAST PROITLAZI IZ NARODA I PRIPADA NARODU
Kao što je prikazano na primjeru nekoliko demokratskih država, suce uvijek imenuje netko tko je izabran od naroda ili čak narod neposredno.
Ukoliko postoji neko tijelo u čijem su sastavu i suci, ono ima samo savjetodavnu ulogu, a nikada samo ne imenuje nove suce.
KAKO SE SUCI BIRAJU U HRVATSKOJ?
Suci u Hrvatskoj biraju sami sebe.
Ponovit ću. Suci u Hrvatskoj biraju sami sebe.
Da krenem…
U Hrvatskoj suce bira „Državno sudbeno vijeće“.
Državno sudbeno vijeće sastoji se od ukupno 11 članova od kojih je 7 sudaca koje biraju suci između sebe, 2 sveučilišna profesora pravnih znanosti koje profesori biraju između sebe i 2 saborska zastupnika koje saborski zastupnici biraju između sebe.
Dakle od tih 11 članova 7 je sudaca. To znači da većinu članova tijela koje bira suce biraju suci.
Riječ je o začaranom krugu ili kružnom toku s kojim deklaratorna odredba da „svaka vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu“ nema baš nikakve veze. Stanje je još lošije jer isto vrijedi i za dva profesora pravnih znanosti u državnom sudbenom vijeću koji također nisu posljedica demokratskih procesa u društvu.
Nije jasno na koji to način pravosudna vlast u Republici Hrvatskoj proizlazi iz naroda.
NEJEDNKO PRAVO GLASA SUDACA
Nije jedni problem taj što suci biraju suce koji će birati nove suce (biraju sami sebe), nego još i imaju nejednako pravo glasa.
Od tih sedam sudaca:
-2 biraju suci Vrhovnog suda – njih 35,
-1 biraju suci Visokih sudova – njih oko 100,
-3 biraju suci županijskih sudova – njih oko 350,
-1 biraju suci prvostupanjskih sudova – njih oko 1300.
Oni koji su više puta prošli kroz filtar podobnosti Državnog sudbenog vijeća imaju i razmjerno veće pravo glasa.
Šljakere na općinskim sudovima se više-manje niša i ne pita.
Po pravu glasa riječ je o kastinskom sustavu u kojem pripadnici viših kasti imaju i veće pravo glasa.
No kao i u svakom kastinskom sustavu, ako postoje više kaste: brahmani, kšatrije i vajšije, moraju postojati i šudre.
SUDSKI SAVJETNICI – ŠUDRE KASTINSKOG SUSTAVA U CEHU PRAVOSUĐA
Od 7 sudaca u državnom sudbenom vijeću 2 biraju suci vrhovnog suda, 1 biraju suci visokih sudova, 3 biraju suci županijskih sudova i 1 biraju suci prvostupanjskih sudova.
A sudski savjetnici?
Oni ne biraju ništa.
Pa tko su ili što su sudski savjetnici, koje su struke i čime se bave?
Čovjek koji nije vičan obilaženju sudova možda nikada u životu i ne sazna da postoje sudski savjetnici.
Nomen est omen. (Sve je u imenu.) Iz imena sudski savjetnik ne može se uopće razaznat čime se taj službenik bavi. Što on savjetuje na sudu? Je li to riječ o nekom tarot majstoru?
Sudski savjetnik je zapravo pomoćni sudac koji obavlja sve poslove kao i sudac samo što ne potpisuje presude.
Njihovo je zapravo da se nadaju da će jednom ući u milost Državnog sudbenog vijeća i postati suci.
Do tada će zavidjeti na plaćama radnicima u DM-u i neće imati baš nikakvo pravo glasa.
BLAGO PROGONJENIMA ZBOG ISTINE
Svi portali su prenijeli vijest da je gđa. sutkinja Maja Šupe prilikom suđenja Tomislavu Horvatinčiću izrekla „Hrvatsko novinarsko društvo je komentiralo mene i moj rad i napisalo da je mene narod izabrao i da ja odgovaram narodu, a nije tako.“
Eto, ženu iznapadali, a rekla je istinu.
PRAVOSUĐE NE MOŽE BITI KOREKCIJA SAMO SEBI
Puno puta je viđeno da sud odluči na jedan način, a nakon što javnost i novinari dođu do odluke, odluka bude promijenjena.
Za mnoge stvari koje nisu došle do novinara, nitko nije odgovarao.
Eno Upravni sud u Osijeku je presudio da se nekretnina nalazi na mjestu na kojem se ne nalazi. I nikom ništa.
Unatoč značajnoj kriminalnoj količini koja dovodi do takve presude, takve stvari ne smetaju nikome u sustavu dok ne zasmetaju javnosti.
Zbog toga svega je jasno da uopće nema smisla da samo uži krug ljudi odlučuje o imenovanju sudaca. U demokratskom sustavu cijeli narod mora biti posredno ili neposredno uključen u imenovanje sudaca.
RJEŠENJE
Uz dužno poštovanje novinaraima, novinar je političar koji ne nudi nikakva rješenja.
Da bi tekst bio političke, a ne novinarske prirode potrebno je umjesto golog opisa stanja ponuditi i rješenje.
Tranzicija je rješenje.
Većina drugih Hrvatskih institucija je prošla kroz tranziciju od institucije totalitarnog sustava do institucije demokratskog sustava. Pravosuđe još nije ni počelo.
Kada i pravosudne institucije postanu institucije demokratskog sustava, tada će završiti tranzicija.
No kako početi.
Jednostavno. Odrediti da svi suci i sudski savjetnici imaju jednako pravo glasa prilikom biranja članova Državnog sudbenog vijeća.
A kasnije?
Kasnije treba ići ka ukidanju Državnog sudbenog vijeća ili svođenja njegove uloge pri imenovanju sudaca na samo savjetodavnu ulogu.
Zašto samo savjetodavnu?
Jer samo oni koji su izabrani od naroda imaju legitimitet donositi kadrovske odluke.
P.S.
- Sve navedeno vrijedi i za Državno odvjetništvo.
- Ovaj članak započet je prije rasprave predsjednika Republike i nekolicine sudaca Vrhovnog suda (brahmana), a po pitanju imenovanja predsjednika Vrhovnog suda.
- Predsjednik Vrhovnog suda nema nekih bitnih ovlasti.
Stjepan Gašparović
