Ovih zadnjih nekoliko dana u centru svekolike narodne pozornosti i propitivanja su naši dragi i poštovani političari, i oni izabrani i oni koji nisu jadni ostvariti taj društveni status koji nudi svekolike blagodati te uzvišene i ugledne ugode rada i svekolikog svakidašnjeg života. – Ej, zastupnik u parlamentu; u Saboru, – nije to mačji kašalj ne samo za njih, zastupnike nego i za članove njihovih obitelji, kumova i prijatelja!!!
A mi naivci pitamo se – između ostaloga – je li taj status političara, u ovome slučaju zastupnika u Saboru, je li dakle, to njihovo novo zanimanje i / ili profesija. – ´Ajd ti sada budi pametan. Mislim da niti većina od njih nije pametna i sigurna što bi upisali u rubriku „zanimanje“ kakvog službenog, državnog dokumenta!
Nečije zanimanje i/ili profesija!? – Što je što. Što je zanimanje a što je nečija profesija. Naočigled reklo bi se: isti đav´o samo drugo pakiranje. – Istoznačnice!? – E, ali mogući životni slučaj pretpostavlja i situaciju da je čovjek završio filozofski fakultet i profesor je geografije ali stjecajem okolnosti zaposlio se u komunalnom poduzeću na radnom mjestu šintera i uspješno već deset godina obavlja poslove – šintera. – ´Ajd sad,- je li on šinter ili profesor; odnosno što mu je zanimanje, a što profesija. I kako god okrenem čini mi se da je naopako. – Nema druge nego vidjeti što kaže Wikipedija, Mikipedija i ostale Googlpedije pa ćemo onda vidjeti Rječnike od Gaja do Ladana.- I!? – Ovi Googlpedijaši kažu može i ´vako i ´nako. Bilo kako – dobro je, a je li to baš tako bezazleno, „idimi-dođimi“, navodno se razlikuje je li dugosilazni ili kratkosilazni naglasak kod – u ovome slučaju – osnovne riječi.
Zatim sam zaronio u rječničke „ustavnopravne“ odredbe moje cjeloživotne pomoćne literature: Anićev „Rječnik hrvatskog jezika“!
Nisam postao puno pametniji ali sam ipak nešto kao da sam „naslutio“; nešto – a ne znam što to – mi je jasnije. Razlika je što kod zanimanja nešto veći značaj ima posao kojim se čovjek zaista bavi, obavlja ga kao svoj posao, – a kod profesije je naglasak na obrazovanju i službenom školskom „priznanju“ posla, službe pa i – onoga prvoga iz ove dvojbe – zanimanja. – Elem, evo smo zera pametniji i jasnije nam je. – U mome poimanju – ako mi ga dozvolite imati – nekako, ipak to nisu istoznačnice (sinonimi) pa neka mi bude oprošteno i dozvoljeno.