Uglavnom većina se „nečega“ zavjetovala a ne i odrekla, jer se nažalost nema čega odreći. Neki su se zavjetovali kako neće pušiti, neki da će poraditi na sebi…, ali ono što je najžalosnije jest činjenica kada korizma prođe velika se većina vraća na „staro“. Upravo je to suprotno od pravog smisla korizme. Dakle, treba se popraviti i postati boljom osobom – jednom za svagda. U vremenu korizme to intenzivno činimo.
Veliki četvrtak je dan kada je „održana prva sveta misa“. Održava se misa večere Gospodnje a nakon toga slijedi getsemanska ura. Upravo je ta „getsemanska ura“ prilika gdje pokazujemo da nismo poput slabih Isusovih učenika koje je san svladao te tako nisu probdjeli sat vremena s njime. Upravo ćemo to nastojati ispraviti, u ne samo tih sat vremena promišljanja, nego kroz cijeli svoj život.
Svi oni koji se bave političkim radom, financijama i svim odgovornim mjestima koja svakoga dana uništavaju svakoga čovjeka i uzimaju mu kruh iz usta – trebaju se promijeniti, biti spremni na dijalog. Upravo to vidimo kako se udruga Franak bori za običnog čovjeka, dok su državni aparati zakazali u obrani nezaštićenog građanina – majke, oca, penzionera… O tome je posebno progovorio kardinal Bozanić a to, nadamo se, ima neku težinu. Ono što je u tome još bitnije – ne samo govoriti nego i činiti! Koliko tko može donijeti u Caritas ili Crveni križ brašno, šećer, ulje…
Veliki petak je dan kada suosjećamo s ljudima koji pate, koji su izgubili nekoga od najbližih, koji su izgubili u lihvarskim kreditima i zajmovima krov nad glavom, koji spavaju na ulici i traže po smeću ne bi li prehranili sebe i svoje. Svoju utjehu itekako možemo pronaći u liku napaćenog čovjeka Isusa koji se borio za „maloga“ čovjeka te je to bio grijeh zbog kojega završava kao najgori kriminalac – na križu. Velika većina nas, uglavnom, nije spremno podnijeti niti išta slično za drugoga, saslušati ga i razumjeti u njegovim teškoćama, jer kako se često opravdavamo: „Nemamo vremena!“
Velika subota je vrijeme iščekivanja, razmišljanja o veličini čovjeka koji se žrtvuje za drugog čovjeka – prijatelja za prijatelja, majke i oca za djecu, za stare i nemoćne… Svakodnevni rad i rutina u životima onih sretnika koji rade te zbog toga nemaju vremena za djecu, bližnje, posjet obitelji je oblik žrtvovanja. U svemu se tome trebamo ozbiljno zapitati koji su nam prioriteti, čini li me posao više čovjekom – kao što bi trebao – ili me izrabljuje te od mene čini roba? Jesam li na prvo mjesto stavio samo materijalno kako bih si mogao priuštiti više od onog, što mi je u ovome trenutku potrebno, na uštrb stvarno potrebnoga!? Štoviše, bespotrebno je razgovarati o onim vjernicima koji si priušte svaku pa i najmanju stvar zarađenu leđima iscrpljenog radnika. Kako bi se tek ti trebali zapitati…!
Nedjelja – dan Gospodnji – dan kada je Isus kao Sin Božji uskrsnuo i svima nam donio nadu! Pokazao i dokazao nevjernim Tomama tko je On zapravo. Opće poznata stvar kako je preuzeo na sebe grijehe – što može kao Sin Božji – kako bi mi ljudi imali novi početak! Početak u kojem polazimo od činjenice da smo svi jednaki i jednako vrijedni. Početak je sasvim novi i drukčiji od svih početaka od kojih smo do sada polazili, jer svi smo bez grijeha. U tom kontekstu besmisleno je svako međusobno optuživanje, ogovaranje, vrednovanje čovjeka po tome je li u nekoj stranci ili ne.
Upravo je to novost kršćanstva koja je aktualna i danas! Samo, gdje je ta novost, zašto ju ne vidim, ne osjetim, u čemu je problem?! – zašto tu promjenu ne vidimo na Uskrs u svim ljudima? Moglo bi se reći da je tada problem u nama samima, jer ne vjerujemo činjenicama koje nas okružuju a to su ljudi oko nas. Primjećujemo kako se svi nešto trude, pokušavaju – neki manje a neki više – i uspijevaju postati boljim, novim osobama. To je tako očito! Isto je tako očito da to činimo zbog Nekoga za nekoga.
Smisao Uskrsa je mogućnost opredijeliti se za ono što je dobro, novo – novi život koji nam daje Isus svojim uskrsnućem. U tom slučaju najljepša čestitka za Uskrs bila bi pozdraviti onoga koga do sada nisam, pomoći, razumjeti; ne potrebno je pusto rukovanje s umjetno nabačenim osmjehom.
Cijeli Veliki tjedan nalikuje na naš život koji je pun dobroga i pozitivnoga ali i različitih posrtaja i neuspjeha te se po Njegovom primjeru opet dižemo i ustajemo. Stoga, sretan Uskrs svima (bez razlike) koji nastoje svakoga dana, na bilo koji način, nalaziti put prema Dobru, prema novome u susretu s drugim ljudima!
Marko Tetkić
