U jugozapadnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije, između Cerne i Štitara u županjskoj Posavini, te Gundinaca i Slavonskog Šamca u Brodsko-posavskoj županiji, uz rijeku Savu i autocestu A3 Zagreb – Lipovac, koja presijeca selo na dva dijela, smjestila se Babina Greda.
Jedno je od najvećih slavonskih sela i katastarskih općina u Hrvatskoj i prostire se na čak 8009 hektara. O Babinoj Gredi, njezinoj bogatoj povijesti i neumornim Babogredcima, nekada graničarima Marije Terezije, postoji mnogo priča i anegdota, i puno bi se toga moglo napisati.
“Koliko li sam puta sjetio se moga ljetovanja u Babinoj Gredi”, tim je riječima bard hrvatske književnosti, akademik Dragutin Tadijanović, započeo svoj prilog za bogatu monografiju pod nazivom “Nema sela nad Babine Grede”. O njoj su pisali i Josip Kozarac, Matko Peić i drugi veliki hrvatski književnici.
Tradicija školstva u tome selu duga je čak 240 godina. Naredbom Marije Terezije Babogreci 1775. godine dobivaju prvu školu koja do danas neprekidno djeluje i doživjela je i preživjela sve reforme provedene u školstvu, od osnutka do danas. U povodu obilježavanja tog značajnog jubileja učenici su lani zakopali vremensku kapsulu i pohranili 17 predmeta koji su odraz suvremenog načina života učenika – kalkulator, geometrijski pribor, fotografije, crteži, pisma, posljednji broj Školskih novina… I na tom su mjestu zasadili stablo magnolije, s namjerom da se kapsula otvori 2075. godine, za 300. obljetnicu školstva.
OPĆINA BEZ DUGA
A Babina Greda je jedinstvena u Hrvatskoj i po svojim čitaonicama, koje su početkom prošlog stoljeća iskorijenile nepismenost u selu i bile središte društvenog života. Prva je 1907. godine osnovana Hrvatska čitaonica u Čevatovu. Lani je otvorena obnovljena Poljodjelska čitaonica, sedma koja danas djeluje u tome selu. Sagrađena je davne 1938. godine. Sve su one vlasništvo Općine i načelnik Josip Krnić smatra da upravo tu posebnost Babogredci moraju isticati i znati iskoristiti, da se ne zaboravi tradicijski način života i njegovanje jedinstvenog babogredskog govora koji bi kao takav trebalo i zaštititi. “To su sve nematerijalne stvari, ali su bogatstvo jedne sredine, jednog naroda i življa”, zaključuje ponosno Krnić, ustvrdivši da Babina Greda postaje prava seoska kulturna metropola Slavonije.
Osim po “Konjima bijelcima”, koji su mnogima prva asocijacija na spomen Slavonije, Babina Greda je poznata i po drugim manifestacijama tradicijske kulture – Stanarskim susretima, Bećarfestu, Večerima Matije Bačića, Duša moja hrvatski je kraj, Danima kulina, sira i vina… Treba istaknuti i galeriju slika i etnozbirku u domu slikarice Ane Verić. Jedna od specifičnosti su i pokladni jahači, tradicija koja se u Babinoj Gredi održala više od 200 godina, od vremena Vojne krajine. Udruga za promicanje i očuvanje šokačke baštine “Šokadija”, već dugi niz godina organizira “Stanarske susrete” u cilju očuvanja stanova, starih običaja i načina života, starih dječjih igara, narodnih jela i šokačkog govora.
– Kroz natjecanje stanara, stanarica i djece u disciplinama radnog i zabavnog karaktera, vraćamo se u blisku prošlost stanarskog življenja. Današnja djeca ne znaju što je to stan, kako se nekada ondje živjelo, kakva su se jela pripremala, jer danas vole pojesti samo pizzu. I to je, uz očuvanje tradicije i baštine, također jedan od razloga zašto organiziramo ‘Stanarske susrete’ – ističe neumorni predsjednik Udruge Ilija Babić, koji je osobno pokrenuo ili inicirao ranije spomenute manifestacije kojima se Babina Greda diči.
U današnje vrijeme, kada se živi ubrzano, a ljudi su sve izloženiji stresu, život na stanovima nudi prave blagodati mira i tišine, daleko od buke i asfalta. Nekada je na području Babine Grede bilo oko 350, a danas je ostalo očuvanih tek dvadesetak stanova. I Babogredci su čvrsto odlučili spasiti i očuvati stanarsku tradiciju jer kako kažu, jedino još uvijek tradicijske vrijednosti u hrvatskom društvu nešto vrijede. Sve ostalo nekako je na prodaju.
Posljednjih je godina u selu puno učinjeno na izgradnji komunalne infrastrukture i podizanju kvalitete življenja. U cijelosti je riješena vodoopskrba, završena je gradnja kružnog toka u središtu sela koje je poprimilo urbani izgled, uređena su parkirališta, postavljena nova javna rasvjeta i uređena autobusna stajališta. Tu je uređenje Hrvatskog doma, Vatrogasnog doma, skorašnja izgradnja nove reprezentativne zgrade općinske uprave. Sadašnja zgrada bit će preuređena u muzej, sa spomen-sobom zaslužnih Babogredaca i stalnim postavom lokalnih slikara naivaca. Očekuje se i gradnja trga u centru sela koji će svojim idejnim rješenjem povezati kulen i graševinu. Predstavnici prijateljskog grada Kutjeva zasadit će i nekoliko trsova vinove loze koji će se odlično uklopiti s bogatom ponudom najkvalitetnijeg babogredskog kulina. Jer upravo se s dokumentom iz Babine Grede, iz davne 1823. godine, branio kulin kao autohtoni hrvatski proizvod.
Općina je izradila i projekt Sportsko-rekreacijskog centra na lokaciji stadiona NK Šokadija. Ambiciozna investicija, vrijedna oko osam milijuna kuna, predviđa brojne sadržaje – atletsku stazu punih dimenzija, dva teniska terena, stijene za penjanje, teretane, saune, terene za badminton i swatch te veliko vanjsko igralište od umjetne trave i montažnu tribinu. Predviđena je gradnja restorana i hotela s 36 ležaja. Sve je spremno i za početak izgradnje kanalizacijske mreže.
– Najbolje je proći selom jer slika govori tisuću riječi! U proteklih sedam godina Babina Greda se potpuno promijenila i uredila, ali nećemo stati na tome. Imamo puno projekata za budućnost. Trebamo i možemo još puno toga napraviti, jer među nama u Općini, među mještanima, osjetim jedinstvo i više se ne bavimo pričama, nego radimo – kaže Krnić, koji je lani obnašao i dužnost saborskog zastupnika. Osim njega, Babina Greda je imala još jednog saborskog zastupnika, učitelja i pedagoga Mijata Stojanovića, po kojemu babogredska škola danas nosi ime. On je davne 1848. bio zastupnik Hrvatskog sabora. A tada je do Zagreba morao putovati sedam dana zaprežnim kolima.
Krnić je iznimno zadovoljan time što je Općina u 2016. godinu ušla bez ijedne kune duga, a 2015. godinu Babogredci su ispratili velikom feštom i pečenjem vola na ražnju. Zadovoljni su u mještani, ali se pitaju za koga se sve to radi ako mladi odu.
– Mora se priznati da je u posljednjih nekoliko godina stvarno puno napravljeno i da se u Babinoj Gredi vide značajni pomaci. Sve je to lijepo, ali nema posla. Mladi ljudi masovno odlaze, sve je više praznih kuća, i to nas žalosti. Imamo sagrađenu infrastrukturu, radi se, gradi, uređuje, ali bez radnih mjesta, bez izvora egzistencije, teško je očekivati bilo kakav napredak – složne su Lucija Knežević i Marija Baković, koje smo, obilazeći selo, zatekli pred lijepo uređenom zdravstvenom ambulantom.
SVE VIŠE STARIH
Sunčani dan na svježi zrak izmamio je i 79-godišnjeg Antuna Gregića, koji je zadovoljno sjedio na klupi ispred kuće u Ulici Mijata Stojanovića.
– Supruga i ja živimo sa sinom i snahom. Bave se poljoprivredom, imamo 18 krava, puno se radi, ali tako je uvijek bilo. Sretan sam što su tu, jer puno je mladih otišlo iz sela, trbuhom za kruhom. Nekada su gotovo u svakom dvorištu bile krave, a sada je u ulici više automobila nego krava – kazao je.
Dok smo razgovarali, prišla nam je i baka Marija Vuković, držeći za ruku petogodišnju djevojčicu. I ona je, priznaje, zabrinuta zbog sve praznijeg sela.
– Nažalost, sve nas je više starih, mlađarija ode u potrazi za boljim životom jer ovdje nemaju gdje raditi. Nekada je Slavonija bila bogata, prehranjivala je i druge ljude, dolazili su nam radnici iz drugih dijelova Hrvatske ovdje zaraditi i živjeti, a sada nam djeca moraju ići u tuđinu i biti nečije sluge – razočarana je baka Marija i dodaje da je najteže kada je čovjek sam, što govori iz vlastitog iskustva.
– Živjela sam sama, pa sam se ujakovom unuku dala u komenciju, odnosno na doživotno uzdržavanje. On i supruga rade, a ja evo čuvam njihovu kćerkicu i više nisam usamljena – kaže.
I dok Babogredci s kojima smo razgovarali svi redom priželjkuju otvaranje radnih mjesta, desetogodišnjem Mateu i njegovom mlađem bratu Robertu, koje smo zatekli u šetnji s mamom Slađanom, najveća je želja konačni završetak školske sportske dvorane, čija je gradnja u tijeku, a koju već iščekuju generacije Babogredaca.
ZONA PLASTENIKA
Iako je prema pokazateljima Babina Greda svrstana u prvu skupinu nerazvijenosti u RH, među najsiromašnija naselja s indeksom razvijenosti nižim od 50 posto državnog prosjeka, ta bi se situacija, ako se ostvare zacrtani planovi i ispune obećanja, mogla drastično promijeniti. U gospodarskoj zoni završena je gradnja elektrane na šumsku biomasu, kapaciteta 9,7 MW. Nositelj projekta je Uni Viridas iz Zagreba, čiji je osnivač tursko-belgijska energetska korporacija Unit Investment N.V. Vrijednost postrojenja je 50 milijuna eura, a najavljeno je kako će investitor uložiti i dodatnih 30-ak milijuna eura u gradnju staklenika, hladnjače i peletirnice. Obećano je i otvaranje 200-tinjak radnih mjesta, a zapošljavanja su jesenas već trebala krenuti.
Nakon što se u javnosti pojavila informacija da su se celebritiy par Dragan Jurilj i Sunčica Lalić, koji vode ovaj projekt, razišli, mještani strahuju da od plastenika, koji trebaju kumulirati najveći broj radne snage, neće biti ništa. No, načelnik Krnić poručuje da će se staklenici graditi jer “investitori znaju da ih moraju napraviti”. Projekt je, pojašnjava, koncipiran na način da moraju 51 posto proizvedene topline utrošiti, ne mogu je ispustiti u zrak, jer inače nema subvencionirane proizvodnje struje.
– Tvrtka Uni Viridas je Općini u 2015. godini za zemljište platila prvih milijun i pol kuna, a u svibnju ove godine stiže nam i druga rata od milijun i pol kuna. Ovo nisu investitori koji su se došli s nama igrati – zaključuje Krnić.
Općina je osigurala i šest javnih ekoloških bicikala koji su, osim za potrebe djelatnika Općine i mještana, i u funkciji razvoja seoskog turizma…
Najčešće prezime u Babinoj Gredi bilo je, a još je i danas – Gregorović, premda se dio odselio u Istru i područje Donjeg Miholjca…
SEOSKI REKORDI
Svakako treba spomenuti i to da je u Babinoj Gredi živio i najniži Hrvat, Željko Biškić, visok samo 100 centimetara. Patuljasta rasta, ali velika srca, svojom je vedrinom lako osvajao simpatije svih koji su ga upoznali. Nikad se nije žalio zbog svoje visine i uvijek se prilagođavao životu “velikih”. Prije dvije godine Babogredci su ga ispratili na vječni počinak. Iznenada je preminuo u 43. godini. A iz Babine Grede je i najmnogobrojnija hrvatska obitelj. Supružnici Terezija i Ivan Knežević ponosni su roditelji 19-ero djece! Terezija je ukupno bila trudna čak 14 godina i tri mjeseca. Rodila je šest kćeri i čak 13 sinova. Najstariji sin Antun pune je 24 godine stariji od najmlađeg brata Đure, koji danas ima 15 godina.
GASTROPLANOVI
– U pripremanje naših starinskih jela namjeravamo uključiti i hrvatske celebrity kuhare. Želja nam je napraviti Babogredsku kuharicu i naša jela prezentirati i plasirati u rastoranima diljem Hrvatske, posebice na moru, da ih kušaju i brojni turisti. Babina Greda se doista ima čime podičiti, ima tradiciju, bogatstvo narodnih običaja, bogatu gastronomsku ponudu, a oduvijek je bila i bit će nadaleko poznati domaćin, jer svatko je iz našeg sela otišao prepun dojmova i uvijek nam se rado vraćao – zaključuje Krnić.
PODZEMNE ZALIHE
Jedan od najznačajnijih potencijala za Babinu Gredu je geotermalno izvorište koje je otkrila Ina u potrazi za naftom. Od centra sela udaljeno je samo kilometar, a pretpostavlja se da je po izdašnosti i energetski kvalitetnije od izvora uz koje su sagrađene Tuheljske, Varaždinske ili Stubičke toplice.
– Energija je danas bogatstvo, voda je mnogo jeftinija od plina i geotermalno izvorište je neprocjenjiv potencijal za razvoj, privlačenje investitora i milijunska ulaganja na našem području – ustvrdio je Krnić.
Govorilo se kako je izdašnost bušotine 200 kubika vode u satu, a temperatura vode je 121,1 Celzijev stupanj, no točni pokazatelji i potencijali tek se trebaju utvrditi. Vukovarsko-srijemska županija i Općina Babina Greda osnovale su zajedničku tvrtku Geotermalni izvori d.o.o. sa sjedištem u Babinoj Gredi. Aktivacija izvorišta osigurat će jeftinu energiju, što pruža brojne mogućnosti na 47 hektara okolnog zemljišta – od stakleničke proizvodnje, uzgoja jegulja, slatkovodnog soma, do gradnje energane ili primjerice toplica. A puno se očekuje i od rudne rente. Rubnim dijelom Babine Grede prolazit će i kanal Dunav-Sava, a navodnjavanje će ratarima omogućiti orijentaciju na visokodohodovne kulture – voćarstvo i povrtlarstvo. Babina Greda je i zaštićeno vodonosno područje jer se, doznajemo od Krnića, više od 70 posto vode iz regionalnog vodovoda istočne Slavonije nalazi pod tim selom, što znači da čak osam posto stanovnika Hrvatske pije babogredsku vodu. Zanimljivo je i to da se čak 30 posto stočnog fonda Vukovarsko-srijemske županije nalazi u tom selu. U planu je izgradnja aukcijske dvorane za stoku, najveće u ovom dijelu Hrvatske, na lokaciji današnjeg Sajmišta. U Babinoj Gredi tradicija sajmovanja potječe još od Vojne krajine, a stočni sajam, najveći u ovom dijelu Slavonije, održava se i danas, svakog 10. i 25. u mjesecu.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr