Oj Županjo bečki perivoju
Kroz Šantavu, Jelić-sokak i Veliki kraj
idem kući mamuran i snen,
bećarska mi duša prazna
jer sam noćas bio njen.
Kroz Gaćance nisam htio
Mlâkom nisam smio proć,
aoj snašo suncet` žarko
ajd` priskoči jednu noć.
Oj Županjo bečki perivoju
ispuni mi želju moju
primi lolu u bećarsku školu,
i nauči kako
cili život živiti ovako.
Ej nasipe i čardače stari,
nikad nikom nemoj kâst,
koja snaša il` divojka
noćas bješe moja strast.
Kad sam jutrom, zorom ranom
kući doš´o mamuran i snen,
bećarska mi duša prazna
jer sam opet bio njen.
Oj Županjo bečki perivoju
ispuni mi želju moju
primi lolu u bećarsku školu,
i nauči kako
cili život živiti ovako.
P.S. Okušao sam se, evo, kako vidite i u primijenjenim stihovima – što bi rekao Arsen Dedić – sa željom da ih možda jednog dana netko i utamburi, – zašto ne!?
