Opet ću ja – kao u prethodnom Pismu – istu (sličnu) kozu derat ma kako to opasno bilo u smislu da me proglasite nazadnjakom, zatucancem i nepopravljivim, vremenom pregaženim prosječnjakom koji ne razumije suvremeni svijet što nam je došao tu u naše živote i naše avlije.(Namjerno kažem: avlije.)
Pa kažem ovako: E, moj Bakiću, – svaka čast i moje poštovanje za životni, profesionalni, poduzetnički, matematičko-znanstveni uspjeh i izvrsnost, – kako se to moderno kaže. Mlad, poduzetan, pametan, pozitivan, entuzijastičan, filantropičan itd.itd. – barem za „korak ispred“ uobičajenosti i prosječnosti svakodnevice kojom je okružen u ovoj zemlji, državi, društvu i zajednici ljudi s kojima dijeli ovu sadašnjost i svakodnevnost. – Još jednom: svaka čast za sve učinjeno i ostvareno !!!
Koje li uredničine pronicljive slučajnosti i simbolike u nazivu TV emisije „U svom filmu“, a u emisiji Nenad Bakić, – glavni glumac svojega filma, jer, Nenad Bakić kao i svi ljudi ima svoj, samo svoj život i samo svoj film. – Tako i ja, – B.Maričić imam svoj život i svoj film, pa kada svoj film usporedim s njegovim filmom, a to sam napravio nekoliko puta prije i poslije te emisije, – onda budem malo ljut i na Nenade Bakiće (jer ima ih dosta) i na sebe jer nam se filmovi ne poklapaju, odnosno razlikuju se u mnogočemu čak i bitno.
Ti Bakiću kažeš: „Hrvatsku su prestigle i Bugarska i Rumunjska. To su za nas – avioni!“. Negdje ranije si „u nekom kontekstu“ rekao kako je Kina zemlja blagostanja!? Svako malo vi Bakići vrištite i veleumno nam nabijate na nos kako je Hrvatska u ovome i u onome zadnja ili predzadnja zemlja u EU. Kako i Bangladeš ima bolje reference od Hrvatske. – Ma, čekaj malo Bakiću! Čekaj čovječe! Stani malo čovječe! – Jest. Priznajem. I ja sam nezadovoljan, ljut, bijesan i razočaran nekim (mnogim) stvarima u ovoj zemlji. Na dane sam doista ljut k`o pas na sve i svakoga u ovoj državi kad vidim kako nam ne ide; kako ne znamo bolje i pametnije; kako sami sebi zabijamo autogoleve itd.itd.
Ti Bakiću kažeš da si matematičar, a matematikom se ne baviš i ne nudiš nikakvo rješenje recimo za to što su nam đaci u osnovnim i srednjim školama jako slabi i katastrofalno loši matematičari zbog čega cvili i jauče jedan pravi veliki splitski matematičar prof. Vinko Bajrović. Ti, Bakiću matematičarsku logiku i primijenjeno matematičarsko znanje koristiš za financijsko špekulativne vlastite probitke – zarade na trgovini dionicama i sličnim vrijednosnicama, na kojoj zaradi doduše gradiš i svoju filantropiju, – ali, hajde Bakiću – nama koji nismo matematičari – hajde ti s tom svojom matematičarskom logikom i znanjem pokušaj, recimo, izračunati i pomoći ovoj zemlji i državi kako da sredi neke jako važne stvari koje život znače za obične (nematematičarske) građane kao što su seljaci-poljoprivrednici (jer petljaš se u sve i svašta). Ajde ti nama – kad si tako pametan i kada ti sve znaš – izračunaj i napravi model kako u Strošincima proizvoditi kukuruz, pšenicu, odojke, telad i držanje desetak mliječnih krava, – pa da cijela jedna obitelj od toga može normalno živjeti; hajde ti nama sredi kako da se u Štitaru može oprasiti krmaču bez da se popunjava „copy page“ formulare i da se ne mora pisati projekte o baš svakom krmačenju i objavljivati ih na web stranicama EU-a i ministarstva u Zagrebu…
Što ja zapravo hoću reći, – pitate vi mene. – Ta famozna i novoizmišljena „izvrsnost“ u nekom poslu, u nekoj profesiji, u nekom“svom filmu“ ne daje ti automatski, sama po sebi, za pravo da tako kategorično dijeliš packe i ukore svima oko sebe.
Da su Rumunjska i Bugarska za Hrvatsku avioni , to ti moj Bakiću objesi mačku o rep i pusti ga da trče od tebe do tvojih istomišljenika, a mi ostali trpjet ćemo i nadati se, i vjerovati kako će i za nas doći bolji dani „ne sami od sebe“, nego nekom drugačijom od tvoje, – izvrsnošću znanja, upornosti i samoodržanja ovoga naroda i ovih ljudi „koji ovu slavonsku (Hrvatsku) grudu nose u srcu i pod noktom“. – Živi bili, pa vidjeli!?
