Trebalo mi je, dakle, evo skoro mjesec dana da se oporavim od srdžbe, ljutnje i koječega sličnoga što me opčinilo nakon čitanja opsjene umotvorine Slobodana Obradovića kojom je takao u jednu od zjenica oka ove moje Hrvatske. Da sam odmah po objavi toga uratka reagirao bilo bi (polemičkog) perja ko iz tri šokačka jastuka, pa sam pričekao da ublažim gomilu drvlja i kamenja koje hoću istresti na adresu Slobodana Obradovića. – Ma znate šta – htio sam doći u Županju i razbiti mu nos!
Ej rođo, – koji si ti; tko si ti; odakle si; čiji si i otkud ti obraz da za LADO makar simbolično vežeš posprdnicu ladovine i aluziju pornografije !?
Slobodane Obradoviću slušaj me dobro: najprije si u prvom dijelu teksta naprtljao koješta o vanzemaljcima, pa „šljaštrenju“ crkvenog križa u mojoj Vinkovačkoj; pa halucinogenim pixelima, sovjetskim cirkusima i koječemu sličnome, – da bi kilavo zaključio kako „Zato, LADO ima odličnu prođu, i u Kini i u Japanu.“ – Slušaj Obradoviću: prije 40 (četrdeset) godina – dok se još Mirko Filipović nije ni rodio – u tom Japanu, u Tokiju, na spomen Hrvatske (tada Jugoslavije) tamošnji ljudi višega obrazovnog statusa znali su za genijalca Edu Murtića, epohalca Josipa Generalića i ansambl hrvatskih plesova i pjesama LADO!!! – Tada je bilo tako, a danas k tome dodaju još i Zrinjskoga „U boj, u boj.“
Dalje: tebe – Obradoviću – muče klonovi i 3D printeri. Ako si mislio da je LADO do savršenstva doveo izvedbene sposobnosti umjetničkog izričaja, onda si u pravu, ali ako si mislio da bi LADO trebao ostati na razini ogranka malo bolje Seljačke sloge, onda si Obradoviću do kraja zaribao, jer to LADO nikad nije bio niti će biti, niti je to smisao postojanja ansambla LADO.
Dalje: „Publika sjedi i gledi“ i s vrhuncem oduševljenja „na spontanu komandu počinje pljeskati“!? Što bi ti htio – Obradoviću – da publika spontano pali cigaret upaljače i ekrane mobitela kao na koncertima Šabana Šaulića!? – Ma daj Obradoviću …
I, onda, kažeš – Obradoviću – „I zašto je to pornografija!?“ – Što je tebi čovječe? Jesi li ti normalan? LADO i bilo kakva piščeva „slobodna“ asocijacija na pornografiju, – e, to je, ipak, previše. Vojo Šiljak bi ti u zlatno doba Taksija za Babilon rekao: Idi ti Obradoviću u „tandara mandara Babilonsku!“ – A, ja ti kažem: Slušaj me dobro Obradoviću – ne znam ni tko si, ni što si – ali ovom pornografijom uvrijedio si i povrijedio si tisuće ljudi, a naročito mene, B. Maričića i, znaš koga još, – MATU KOPIĆA !!! – Porno publika, kažeš!? – Ma, čekaj čovječe: Predsjednica Republike Hrvatske, kulturnjački znalci poput Igora Zidića … i ti tresneš to što napišeš.
LADO i „hladovina“: što si to ti u životu radio pa si se oznojio; dokle su dosegli rezultati tvoga rada bilo koje vrste … Što ti bi čovječe da za te ljude i tu instituciju kažeš da su lijenčine koje „građani plaćaju“? – Kad bi sve javne ustanove u Hrvatskoj bile (radile) kao LADO – gdje bi nam bio kraj!
A, ustvari, kada se i ja pokušam urazumiti, – pomislim: možda smo ti Obradoviću i ja zapravo isti. Moguće je čak da obojica isuviše cijenimo LADO samo što je tebi krivo i bojiš se promjena u LADU, a meni nije krivo i ne bojim se jer sam zimus u kratkom razgovoru s Andrijom Ivančanom saznao da će LADO pokušati – pored onog tradicionalnog i prepoznatljivog repertoara, kao dopunu pokušati s jednom varijantom modernog prikaza toga istoga uobičajenoga programa, ali da LADO ostaje LADO !
Ipak Obradoviću, izvoli se ispričati za napisano, pa ako to učiniš imaš od mene pivo i ćevape. U protivnom, razbit ću ti nos, ili ga ti razbij meni, nek barem jedan nos bude razbijen zbog onoga što si onomad o LADU natakljao na NetŽupanjcu.
P.S. Ispričavam se gospodinu Oradoviću na obraćanju s „ti“ i ostalim sličnim nepodopštinama ovoga teksta koje su upotrebljene samo i isključivo radi polemičarskog efekta mojih stajališta. – Vidimo se 16. srpnja na „Glumcima u Zagvozdu“ – nastupa LADO:
One Comment
golać
podržavam Maričića,bravo