E,- sad, da sam zločest rekao bih: „evo šlaga na moju ministarsku tortu!“ iz nekidašnjeg NetŽupanjca. Ili: „šećer dolazi na kraju!“ A nisam zločest, jer, dogodilo se upravo, i baš tako. – Ministrica Violić, dakle.
Ljudimoji, – je li to moguće, a moguće, vidimo, jest, – da jedna ozbiljna i odgovorna osoba koja se prihvatila, i zakletvom pred Saborom, obvezala se nama običnim ljudima da će odgovorno raditi svoj četverogodišnji posao ministrovanja kulturom i raspolaganja našim novcima određenim za kulturu ovoga naroda, – da će, dakle, ta osoba praviti ovakva sranja i gluposti kakve ne bi radili ulični amateri džepari na vašarištima i stočnim sajmovima.
Površno gledajući i relativizirajući stvar mogli bi kazati: dobro, otuđila, pronevjerila, sad će otići smjenom ili ostavkom i … idemo dalje. Još pâr dana ili koji tjedan spominjat će se njeno ime i prezime; nju će istraživati i pretraživati, možda i osuđivati; ona će vratiti, ili neće vratiti moguće ukradenih nekoliko desetaka tisuća kuna, – i, opet, pojeo vuk magare, rekli bi u Dalmaciji.
Ali „gle`jte sá još je`nu stvar!“ rekli bi u Zagorju. – Ministarstvo!? Nije to seoska poljoprivredna zadruga iz Mrduše Donje u kojoj je zaposleno dvoje/troje polupismenih ljudi, nego je to glomazni administrativni aparat u Zagrebu nakrcan visokoobrazovanim i visokopozicioniranim činovnicima – načelnicima, pročelnicima, tajnicima, šefovima, revizorima, likvidatorima i kakvim sve ne stručnjacima koji godinama rade na najodgovornijim državnim poslovima, – a u stvari, ovaj puta su se pokazali kao najobičnije zagrebačke i dotepenske ministarske podguzine koje su spremne praviti se blesavi šuteći i okrećući glavu kao da oni ništa ne znaju i o svemu nemaju pojma. A to, ta ministričina gadarija, događa se već tri godine !!! Oni sve to što je ona osmislila i radila, – oni su sve to supotpisivali i pomagali joj držeći ljestve dok stvar nije pukla sama od sebe. – Hoće li sada ti isti činovnici dobiti nogu u guzicu i odletjeti iz dobro plaćenoga posla. Njih barem petero-šestero. – Hoće. Hoće. Kako ne!?
„Uvik sam ja govorio, al´ nisam im´o kom kâst!“
P.S. Ovo je zadnje o politici. Držite me za riječ.