– Ljudi, zamislite (!) ovu inačicu medijske prezentacije županjske zbilje i svakodnevice u prošloj godini pročitalo je preko tristo tisuća duša, iliti tristo tisuća ljudi u Hrvatskoj i diljem kugle zemaljske, jer, podaci kažu da se gotovo redovito čita (gleda, prati) i u Australiji i Kanadi, a o Njemačkoj i Austriji da i ne govorimo. Kada tome čitanju i praćenju dodamo i svekolike učinke toga čitanja i praćenja – primjerice događanja odnosno reagiranja građana vezana za nesretnu poplavu Save – onda dobijemo cjelovitu sliku snage svakog, pa i ovoga oblika javnog medija.
Bosanci bi rekli „đes`ba, – šta ima“; nekad se pisalo pisma s dodatkom – „što ima novoga u Županji“; u eri telefonomanije – skupim impulsima unatoč – pri kraju razgovora „što ima novoga kod vas u Županji“; do neposrednog, svakodnevnog čavrljanja o novostima i zanimljivostima tu oko nas, – sve je to i puno toga zamijenilo, ili značajno dopunilo praćenje – čitanje, (pre)gledavanje NET,ŽUPANJCA !
Kao i u mnogočemu drugome, nekad se mislilo npr. televizija će ukinuti (uništiti) radio; televizija će ukinuti (uništiti) film i kino dvorane; slika i znakovi će ukinuti (uništiti) pisanu riječ, – ali, jest vraga, sve se to nekako sprtljalo i spetljalo, i, sve je ostalo u ovom ili onom pojavnom obliku (više ili manje uspješno i cijenjeno). Tako, dakle.
Sada bi ovdje trebao slijediti dio teksta s veleumnim mislima o svekolikoj snazi medija; informiranju, poučavanju, utjecaju na formiranje javnog mišljenja itd.itd. – a sve je to već otrcano i ofucano u površnim umotvorinama i kvaziznanstvenim radovima, doktoratima i elaboratima, pa nećemo mudrovati jer to nema smisla ni rezona. Ajmo mi vidjeti u čemu bi to Županjac,Net i ostali oblici županjske medijske produkcije mogli i trebali biti još bolji nego li već jesu.
„Metnimo ´vako“ – rekli bi ljudi na splitskom pazaru: Županja je grad s petnaestak tisuća stanovnika; grad radnika, seljaka, profesora, policajaca, advokata, inženjera, obrtnika, sportaša, pa i političara, – mislećih ljudi, dakle. Pa sad hajdete i vi nabrojena gospodo, naglas (pismeno), recite što to vi radite; što mislite, što znate; što vas češe-svrbi, – dajte pokažite da i mala sredina – takozvana provincija – ima razmjerno jednako pametnih ljudi, kao i tzv.“centar“, metropola, veliki grad.
Odavno, naime živimo u iluziji da veliki pametni ljudi, žive samo u Zagrebu, Beču, Osijeku itd. A to jednostavno nije točno. Da. Međunama, ovdje, i tu u Županji, u Drenovcima, u Vrbanji i Bošnjacima, žive i rade ljudi čiji su svjetonazori, čije je znanje, kojih je životno i radno iskustvo, pa i rezultati rada – kojih su, – daleko veći, društveno značajniji, i vrijedniji poštovanja od trivijalnih šnajderskih, frizerskih i sličnih uradaka loših obrtnika i navodnih pametnjakovića u metropoli, a čije slike i izjave, pa i „teorije“ o dva jaja na oko, svakodnevno doživljavaju neviđenu publicističku prezentaciju u jutarnjim, podnevnim i predvečernjim tiskovinama World Press Holdinga, ili kako se već svjetski ne zovu.
Hoću zapravo reći kako se i ovdje u Županji treba, i može se pisati o velikim temama, događajima i procesima modernog društva i svijeta. Zašto ne. Pa jesmo li se više globalizirali i europeizirali. Jesmo, jesmo – možda i previše i prebrzo, nauštrb prebogate nacionalne tradicije, baštine i civilizacijskih dosega u svim oblicima ljudske djelatnosti i rada ovoga naroda i ovoga kraja.