E, fala ti Bože, gotovo je, završilo je još jedno razdoblje predizbornih i izbornih kampanja novije hrvatske povijesti odnosno sadašnjosti. Završio je još jedan kirbaj političarskih taština, petljanija, muljanja, lažnih i stvarnih obećanja kako će nam evo već odsutra biti bolje i ljepše u našim životima.– Cijele galerije i fotomonografije mogle bi se napraviti od objavljenih „slika“ bivših i sadašnjih ministara i kandidata za famozne fotelje.– Iskreno govoreći to nije ni čudo jer stvari na neki način same po sebi tako stoje. Međutim, ima tu još jedna posebna sorta faca koje su povodom izbora gotovo preplavile naročito elektroničke medije. Razno-razni stručnjaci visokoumnih i velebnih atributa – stručnjaci i stručnjakinje baš za izbore: politički analitičari, kojekakvi konzultanti, kritičari, polemičari,reprezetanti i ostali foliranti koji su prognozirali, gatali i vračali tko će koliko mandata osvojiti. Kada se ovome dodaju i svakodnevne ankete Ipsos pulsa i Ipsilon dulsa – velestručnih i dobro plaćenih agencija za ispitivanje i prognoziranje rezultata izbora, – onda se dobije kompletna slika muljaže i makljaže izbornog buvljaka koji se ponavlja svako malo u ne baš ružičastoj svakodnevici obične raje – glasača i birača.
Ali ajmo mi kao u naslovu: sustav socijalne skrbi i/ili socijalna politika (?) Da, pitanje je sad jer u predizbornim razglabanjima ovaj resor – iako živimo u vrijeme masovnog siromaštva građana – nitko niti jednom reformom i niti jednom riječju nije spomenuo kao nešto o čemu valja razgovarati.
Najprije je bilo Ministarstvo rada i socijalne skrbi, pa onda Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, pa onda Ministarstvo socijalne politike i mladih, pa je sada evo Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, pri čemu je kao što vidite i čitate socijala na samom kraju naziva ministarstva. – Godinama lutamo, dakle, – a lutanje se i nastavlja. Očito. Prodefiliralo je na desetke ministara i ministrica, pomoćnika ministara, zamjenika ministara i državnih tajnika/ca, ami još uvijek ne znamo gdje smo. A radi se o ne baš beznačajnom resoru, – jel´da!?
Pisac ovih Pisama sebi utvara da nešto o svemu po ovoj temi zna i da ima iskustva, pa si naglas postavlja pitanje kao u naslovu.
Hrvatska za razliku od mnogo razvijenijih i razvikanijih pravno uređenih država – i to već dugo – ima sustav socijalne skrbi. Da. Ima baš sustav. Čine ga centri za socijalnu skrb i ustanove socijalne skrbi. I ne samo to: Hrvatska ima za razliku od tih današnjih EU uzora (Ujedinjenog kraljevstva naprimjer) – Hrvatska ima prave, daleko bolje stručnjake za rad u tome sustavu, a to su: visokoobrazovani, sveučilišno specijalizirani stručnjaci: defektolozi i socijalni radnici, – što ovi tamo nemaju. Da, da, – nemaju ni blizu kao Hrvatska! Vjerujte mi na riječ – ja tamo bio i vidio! Uostalom provjerite. – E, – ali oni tamo navodno imaju ono što mi nemamo, a to je socijalna politika, i to socijalna politika koju provode racionalno i jeftino kroz druge javne servise ili resore: zdravstvo, školstvo, obrazovanje, javne financije, a, umjesto onoga što mi imamo – javni sustav specijaliziranih institucija – oni to nadoknađuju civilnim društvom – kojekakvim udrugama, i privatnim biznisima kojima se bave amateri i diletanti iz cijeloga svijeta od Indije do Novoga Zelanda, pa onda imate situaciju da je medicinska sestra iz Ukrajine s nekoliko tečajeva, njihov certificirani socijalni radnik/ca, a propali poduzetnik nakon nekoliko pedagoških radionica – njima je socijalni pedagog i trener svakodnevnih životnih vještina u toj privatnoj instituciji za zbrinjavanje dementnih starih i nemoćnih osoba, koje, naravno, sve to mogu platiti u okolici Londona i Oxforda gdje nam je to prezentirano. Da kojim slučajem oni tamo imaju npr. „Malu Tereziju“ kao u Vinkovcima, – tamo bi ta ustanova imala status Kraljevskog instituta (!) za osobe s intelektualnim teškoćama.
I, onda mi ovdje već nekoliko godina uz „vrlo povoljne uvjete kreditiranja“ Svjetske banke – po onoj: vidjela žaba … – idemo uvest tu socijalnu politiku, a sustav kojega imamo idemo razmontirati i razbucati jer je navodno jako skup i neracionalan. Tako, naime, rekoše raznorazni konzultatni i savjetodavci koji su kroz dobiveni kredit doputovali k nama iz Londona i Novoga Zelanda i koji su i mene kao malog prvašića u nekoliko navrata na radionicama peglali i osposobljavali kako ćudeinstitucionalizacijom de facto razmontirati javnu ustanovu socijalne skrbi koja je – čast kolegama iz „Male Terezije“ – za tri koplja bolja i od njih u Vinkovcima.- Sve ovo skupa jedva su dočekali domaći stručnjaci i stručnjakinje udrugaškog (civilnog) društva i uz famozne aplikacije prema europskim fondovima pokupili lovu za kratkotrajnetraljaveprojekte, i pripomažu našoj(još nedefiniranoj) socijalnoj politici da razmontira naš postojeći sustav javnih socijalnih ustanova i institucija.
I, što sad, – pitate vi mene ?- Razum kaže da nam treba i sustav socijalne skrbi i socijalna politika ali u pametnom odnosu i korelaciji hrvatskih specifičnosti kao i u mnogočemu drugom, uostalom.
I da ne duljim – na kraju: kako će se novoformirano Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku snaći, organizirati i preorganizirati i za demografiju, i za obitelj, i za mlade, i za socijalnu politiku i za sustav socijalne skrbi, – vidjet ćemo, ali ne tako brzo obzirom na količinu nadležnosti i prinadležnosti koje su mu stavljene u zadatak. – Poštenim i savjesnim ljudima sustava socijalne skrbi želim puno sreće i uspjeha čemu ću nastojati pridonijeti i svojim makar malim doprinosom.
