U životu imaš ćaću, mater, brata, rođake, kumove, susjede, prijatelje, neprijatelje, poznanike, kolege, suradnike i još mali milijun bliskih ili manje bliskih osoba i ljudi koji te samo dijelom ili cijeloga života prate svojom prisutnošću ili bliskošću, ali i nekom tajnom vezom koja je – kako pjesma kaže – nekada i „zakon krut“. Suprotno pjesmi, ako imaš sreće u životu onda imaš i još jednu vezu i osobu – hoću reći nemaju svi ljudi tu sreću i povlasticu – pa u životu imaš i – RAZREDNICU !
Nekidan sam gledao, promatrao i uživao u toj nekoj lijepoj i ugodnoj i plemenitoj tajnoj vezi – gledao sam i slušao sam svoju – razrednicu. Nakon cijelih četrdesetak godina gledala je ona nas – svoje učenike, bivše maturante županjske gimnazije – istim onim blagim, brižnim očima i privrženošću, kojima nas je daleke šezdesetdevete ispratila u sve životne neizvjesnosti koje su tada stajale pred nama.
Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja i poštovatelja, pa sam ja te večeri bio najbogatiji čovjek na svijetu jer sam bio okružen dragim osobama, školskim kolegama i kolegicama iz gimnazijskog doba, a sa svima nama – i u toj nekoj tajnoj vezi – bila je i naša RAZREDNICA prof. Ana Lončarević, – sa istim onim blagim, brižnim očima i privrženošću, – kao nekada!
