Svi mi – ljudi, – cijeloga života nešto radimo, (g)radimo, radimo, (g)radimo i tako, do kraja života, puno i radimo, i (g)radimo. Ono što smo radili ostane ovako ili onako i brzo se zaboravi i nestane, ili se samo ne zaboravi, – ali ono što smo (g)radili ostane uglavnom dugotrajno za nama i poslije nas. – Književno djelo, roman naprimjer, bez obzira koliko bio monumentalan, ostane za književnikom zauzimajući tek nekoliko kubičnih decimetara u knjižnicama i bibliotekama, a za njegov – romanov – nastanak taj književnik je potrošiotek nešto olovke, nešto papira i jako puno misli, razmišljanja i umnoga rada iz svoje glave. – Nasuprot književnicima, jako puno drugih ljudi i profesija cijeli život (g)rade, (g)rade i (g)rade i za sobom ostave (iz)građene kuće, zgrade, razno-razne objekte, sela, gradove i velegradove, a za sve to njihovo (g)rađenje, trajno i gotovo zauvijekpotroše nešto što je čovjeku i ljudima zajedničko, a ne samo i isključivo njihovo. –(G)radeći čovjek trajno i zauvijek potroši-PROSTOR koji nije samo njegov, nego je zajednički i svačiji, i nikako nije ničiji, ma kako to pravnički iluzorno izgledalo, jer, kao, svaki prostor i djelić prostora je nečije vlasništvo i „kvalificirani“ posjed.
I, tako je to općenito o rađenju i (g)rađenju, a počelo je davno, davno, i tako to jeste već stoljećima, tisućljećima, milenijima godina, odnosno od dana kada je čovjek, iz ovih ili onih razloga, izašao iz pećine. Više nije bilo dovoljno prirodnih pećina jer su se ljudi namnožili, – i onda, čovjek kao čovjek, – domislio se i počeo (g)raditi „umjetne“ pećine od trske, zemlje, blata, i koječega drugoga što mu je bilo pri ruci. A kada je čovjek smislio i izmislio opeku, cement i beton, nastale su velebne građevine, pa kada je i vrag umiješao svoje prste u (g)rađenje počelo se (g)raditi od svega i svačega, svugdje i svagdje, pod zemljom i na zemlji, – u PROSTORU. U tom nastajanju svega i svačega – građevina, mislim – koristeći svoje umne kreativne sposobnosti čovjek je sebi napravio kuću (pećinu), školu, bolnicu, tvornicu, željezničku prugu, ulicu, selo, grad i velegrad. Sve je to najprije (g)radio stihijski kojekuda i svakuda, bez reda ili rezona, pa onda, kada je malo razmislio počeo je planirati, i čak pravno regulirati to (g)rađenje, ustvari, trošenje PROSTORA. – Došli su arhitektura i urbanizam kao spas za čovjeka divljaka, i kao znanost za čovjeka današnje civilizacije.
Taj proces planiranja, urbaniziranja, razmišljanja o korištenju prostora nije išao tek tako lako. Bilo je tu svega i svačega. – M.A.Reljković je npr. tada većini nepismenih ljudi ipak pisao i napisao „Satir iliti divlji čovik“; carica Marija Terezija je u Beču izdala befel i postavila generallajtanta da provede pravila rađenja i pravila (g)rađenja u Granici i Paoriji, te je ušorila Babinu Gredu i Bošnjake; još ranije mediteranski gradovi su nastajali po gradskim statutima Mlečana, Bonaparta i drugih gazda iz tadašnje EU, itd.itd.
A onda su došli revolucionarni narodnooslobodilački odbori koji su poukidali sve zemljišne knjige, katastre i gruntovnice i pustili da radni ljudi i građani, i seljaci koji su se počeli pretvarati u građane, – dakle da svi oni mogu – doduše kriomice, ali masovno – (g)raditi gdje im padne na pamet bez obzira na regule, a po regulama su rijetkošću, nastavili (g)radili samo nesposobni pametnjakovići koji su masno plaćali građevinske dozvole, urbanističke uvjete i drugu dokumentaciju. Oni drugi, sposobni pametnjakovići (g)radili su svugdje i svagdje i kako im je palo napamet, – pa su gotovo stihijski nastale Kajzerice, Podstrane, Bilankuše, otoci poput otoka Vira, 80% današnjih Kaštela, 60% današnjeg Splita, Kozari bokovi u svakom gradu i gradiću Lijepe naše !!! – Nastavilo se tako i u demo(s)kratskoj Hrvatskoj do prije godinu dvije kada je svemoćna politika AMNESTIRALA sve ilegalne (g)raditelje kao što je oprostila svim sudionicima pobune u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata.
I gdje smo sad !? – Nigdje !? – Potrošili smo i unakazili smo PROSTOR, a, život neka ide dalje.
Zaključak: „I on sit i mi na broju, – rekoše ovce gledajući vuka kako jede čobanina !!!“
