Da sam to postao provjerio sam nekidan uvidom i polaganjem testa iz Baretić-Ivanišević kataloga za polaganje ispita za postati ravnopravnim građaninom ovoga grada.
U tih četrdeset godina savladao sam studentsku, radnu, obiteljsku i svekoliku životnu praksu i iskustvo stanovnika Splita. U najmanju ruku stekao sam internu, uvjetnu kvalifikaciju Splićanina – jer, zaboga miloga moj sin je rođeni Splićanin, a i supruga je Splićanka. Dakle, već imam pravo i na sjećanje o negdašnjem Splitu jer sam popio fenomenologiju i dostojanstvo i Hajduka, i Smoje, i Staroga placa, i Poljuda i MIS-a, i Splita III i Mertojaka, i – ako baš hoćete – i Anatolija Kudrjavceva, i Dinka Kovačića, i Duška Kečkemeta, i Joška Belamarića, i cijele plejade splitskih autoriteta koji su nesporno obilježili i objasnili identitet ovoga grada.
Imam, dakle, i pravo javno iskazati i svoj sud o jednoj javnoj splitskoj stvari koja polagano ulazi u svekoliku budućnost ovoga grada na njegovom ulazu tamo iz pravca Solina, a to znači iz pravca cijele Hrvatske i cijele Europe. GRAĐEVINA – Mall of Split !?***
Koliko treba ljudske primitivne gologuznosti za kojih pedesetak milijuna; koliko treba gradonačelničke i gradskoviječničke naivnosti i priprostosti naspram dostojanstva i mudrosti vođenja grada u vječnu budućnost – jer o tome se u ovom slučaju radi – pa da se pristane prodati dušu đavlu, neznanju, neukosti, neukusu i izopačenosti.
Ta gaređevina, ta zgrada, ta kuća, taj građevinski objekt, više sliči silosima žita i kukuruza u lučkoj zoni Hamburga, transportno-trgovačkom terminalu, Pentagonu i Alkatrazu negdje gdje nema ni podneblja niti bilo kakve graditeljske tradicije, – nego što sliči nečemu što je prilično ovom podneblju i ovoj graditeljskoj baštini.
Ta građevina usađena u more, u tisuće septičkih jama bejrutsko-palanačke divlje gradnje, a tek na stotinjak metara udaljenosti od UNESCO-ova akvedukta, trajno će – oprostite na izrazu – posrat cijelu 1700 godišnju povijest vrhunskog, civilizacijski uobličenog graditeljstva kojemu su se s kritičkim odmakom i strahom, i stvaralačkom strepnjom od moguće pogreške, približavali samo oni najstručniji i najsposobniji graditelji i gradski oci izbrušenih svjetonazora ovoga naroda i ovoga podneblja.
Pa, ljudi, – mogao je akademik, profesor, arhitekt, majstor, Boris Magaš napraviti Poljud u obliku bundeve, u obliku vjetrenjače, u obliku čardaka ili noćne posude, – ali ne, on je genijalnim rešpektom prema generacijama prethodnika i generacijama sljedbenika, – napravio objekt, zgradu, kuću, građevinu u obliku – školjke !!! Ostalo je još srušiti Rožićev Koteks-centar Gripe i bit će commedia é finita.
***Mall of Split – Trgovački centar u izgradnji (61.700 m2 neto prostora) osmišljen kao „prestižna shoping destinacija za sveobuhvatan shoping, razonodu i zabavu za cijelu obitelj: prodavaonice, kafići, casino, multiplexi“ itd.
