Isto toliko je bilo i komiteta ove i one vrste, a postojao je i Sabor s narodnim poslanicima i zastupnicima kao narodni parlament, u kojemu su bili predstavnici tih općina i gradova. Pa su još bili i centralni i drugi komiteti svega i svačega, odnosno partije, socijalističkog saveza, sindikata i omladine.
– Brdo politike i političara, kao i danas, uostalom. Koliko se sjećam Županjskih predstavnika u tim institucijama, da ne kažem politikama, – rijetko da je bio slučaj da je netko od tih ljudi bio po zanimanju i profesiji, liječnik, doktor medicine. Stvarno se ne sjećam takovog slučaja. Pamtim, međutim, da je vrlo čest slučaj bio da bi u općinama i komitetima – naročito u gradovima – predsjednici i sekretari bili inženjeri razno-raznih profila, najčešće inženjeri elektrotehnike.
I, onda dođu devedesete! – Otišli inženjeri, a došli, navalili, – liječnici, doktori medicine u politiku k´o oni mali leteći kukci na onu stvar, – da ne budem prost, bezobrazan i neugodan. Sjetite se: Granić, Pašalić, Hebrang, Kostović i drugi na najvišoj razini, i mali milijun njih na lokalnim i regionalnim razinama; pa i tu/ovdje u Županji, Vinkovcima i okolo.
– To je bilo devedesetih. A, danas !? U Saboru, vladi i strankama nemo´š vjerovati koliko ih ima. Svaki drugi zastupnik, svaki drugi predsjednik, svaki drugi načelnik, svaki drugi ministar – doktor medicine!!! – Sve ih je više !!! – Omililo im se !!! – To njihovo epidemiološki masovno bavljenje politikom dovede ih i u gotovo komične situacije, pa danas imamo doktora koji je ministar rada; imamo doktora koji hoće biti gradonačelnik Zagreba; imali smo doktora ministra obrane; doktora ministra školstva i još puno biser-doktora i biser-ministara. Pa se čovjek pita zašto je tome tako? – Ja ne znam odgovor, ili barem hinim da ne znam.
– Probajte i vi odgovoriti makar sebi samome, pa će te se začuditi do kojih sve zaključaka će te doći. – Nazdravlje!
