U reklamama na TV kažu „nudimo novi PROIZVOD: gotovinski kredit s kamatom 3,85 posto . . .“; pa onda „paket novih bankarskih PROIZVODA: kredit bez pologa, bez jamaca“ itd. i tako redom u nedogled: novi PROIZVOD, novi PROIZVOD !!! – To znači, moglo bi se i ovako reći: te banke obavljaju djelatnost za koju nisu registrirane (!) jer prodaju PROIZVODE!!! Čovjek bi rekao i zaključio da prodaju i kupus, i sapun, brašno, fotoaparate, bicikle i koješta drugo slično tome. A zapravo prodaju neke imaginarne stvari koje sada nazivaju proizvodima.
Ma haj`te molim vas ! Pričate gluposti ! Otkad je kredit; otkad je kamata, otkad je financijski posao postao stvar – proizvod !? Po uzoru na njih – banke – počeli su i drugi, turistički uredi naprimjer, pa možete kupiti PROIZVOD „jahanje magaradi u šibenskom zaleđu na relaciji Čvrljevo – Gaćaleze“, jer to je, kao, TURISTIČKI PROIZVOD! (Ispričavam se Turističkoj zajednici Županje jer najozbiljnije mislim da inače rade odličan posao za Županju i Slavoniju.)
Isto tako, pored dosadašnjih stolarskih, staklarskih, bravarskih i mehaničarskih radionica dobili smo i „radinicu za početnike engleskog jezika“, radionicu za „osposobljavanje pisanja romana i pripovjedaka“, radionicu „lijepog ponašanja u kazalištu“ i radionice za koješta drugo i slično. Nećete vjerovati, potpisnik ovih redaka bio je nedavno u, ili na „Radionici socijalnog uključivanja osoba s posebnim potrebama“ gdje je majstor/radioničar (štoćereći predavač) bio neki gospodin iz Londona i neka gospođa iz Gruzije.
Gdje su nestali seminari, predavanja, kružoci, kolokviji, sastanci i drugi – do sada uobičajeni termini za pojavnost oblika rada i djelatnosti koji se danas uporno nude i prodaju nam kao „Workshopovi“, – pitaj Boga dragoga. Davno je to počelo – sjetite se – s upornom uporabom rîječi koje u sebi imaju barem jedan „X“ i „Y“ da bi se bilo „in“ štonose moderno kaže. – I to ne bi bilo tako strašno da je to ostalo na razini uličnog jezika ili šatre. – Ali jest vraga (!) to je postala praksa i u javnom, i u službenom komuniciranju, i na javnoj televiziji i u državnim stvarima, pa onda nije ni za čudo kada neki ministar obraćajući se narodu tuca i muca po onoj „kak´ se to veli u hrvatskom“ objašnjavajući što su to IPARD ili LAMPARD kohezijski fondovi zbog kojih se organiziraju radionice da bi se „povlačila“ sredstva za oprasiti krmaču u Babinoj Gredi. (Mislim si da i nije bilo tako davno kada je na željeznici službeni jezik bio mađarski, a danas se već i zapisnici o radu uprave rafinerija nafte u Hrvatskoj službeno – u izvornicima – vode na mađarskom jeziku.)
Sve to skupa zove se prilagodba stečevinama europske poslovne nomenklature, a zapravo se radi o nasilnom utjerivanju duha nekog stranog jezika u tijelo hrvatskog govornog standarda. A zamislite obratno: „Zwei Eier an dem Augen“! – za doručak naravno!
Možda, vjerojatno, pa i sigurno, – profesorica Nives Opačić ne bi potpisala baš sve što ja ovdje napisah, – ali u principu bi mi sigurno dala za pravo.
