jeste li znali?: Abonos – zlato iz Save

Sava je naša ljubav, žila kucavica koja pulsira cijelom dužinom sjeverne Hrvatske, od Slovenije do Dunava. Slavonijom teče širokim koritom napajajući žedna polja i drevne hrastove prašume. Gotovo da ne postoji čovjek koji je odrastao uz Savu a da se nije okupao barem jednom u njoj. Vrlo često smo znali, kupajući se, pod vodom naići na trupce i panjeve, koji su nam za nižih vodostaja služili kao izvrsne skakaonice. Sjećam se da je takvih panjeva bilo i na kupalištu Poloji i na kupalištu kod muzeja, a i za niskog vodostaja Save jasno su se nazirali na dnu ili pak izvirivali iz stranica riječnog korita. Tada nismo imali pojma kakvo veliko bogatstvo u svojim njedrima skriva naša Posavina.

Sada to znamo, ali malo nas zna da je jedno od njih i drvo Abonos ciji trupac može doseći cijenu i do 100.000 kuna!

Pa šta je taj Abonos? Odmah treba naspomenuti da abonos ne smijemo miješati sa ebanovinom! Naime još uvijek zbunjuje sličnost imena. Ebanovina tj. Abonos je tamno i skupocjeno drvo tropskih i suptropskih krajeva, rod Dyospyros, porodica Ebenaceae [crna ebanovina; tamnosmeđa ebanovina]; dok ovaj abonos o kojem je ovdje riječ je u stvari fosilna hrastovina ili na engleskom bog-oak, neki je zovu i 
“Hrastov Abonos”, i iako su vrlo slični, ne treba mješati sa abonosom jer fosilni hrast nije abonos! 

No kako bi u ovom daljnjem tekstu izbjegli nejasnoće, i dok se stručnjaci ne usaglase u nazivu, ja ću i dalje koristiti naziv “Hrastov Abonos”.

Prvi puta sam zato čuo prije otprilike 20-ak godina u jednoj dokumentarnoj seriji. U tom serijalu tema je bila vađenje fosilnih trupaca iz močvare Floride u Americi. Nedugo potom sam saznao da i u bosanskoj Posavini postoji također nekoliko osoba koje je počelo zanimati vađenje trupaca iz rijeke Save. Počeo sam prikupljati svu moguću dokumentaciju i informacije iz različitih izvora. Nažalost na našem području o tome je vrlo malo napisano.

Ovo ovdje što ću vam prezentirati je sažetak svega onoga što sam saznao i za vas pripremio.

“Hrastov Abonos” (crni hrast) je drvo odležalo u zemlji gdje je dugo godina bilo izloženo procesu humifikacije pod utjecajem vode tekućice. Drvo abonosa hrasta crne je boje, što je posljedica međusobne kemijske reakcije trijeslovine u drvu i željeza u vodi. Osim promjene prirodnog tona boje, nastaju i znatne promjene fizičkih i mehaničkih svojstava hrastovine. Unatoč nekim lošijim svojstvima drva, ali i izrazito velikoj trajnosti u odnosu prema normalnoj hrastovini, drvo abonosa hrasta je vrlo traženo i cijenjeno, posebno kad se upotrebljava kao furnir, za unutrašnje uređenje i izradu skupocjenog pokućstva, izradu dijelova glazbala i za rezbarske radove.

Hrastovina izvađena iz mulja rijeka, odnosno iskopana u močvarnim područjima, sačuvana je od truljenja zahvaljujući kiselim i anaerobičnim uvjetima mulja i močvara te se može očuvati tisućama godina. Takva hrastovina najčešće ima smeđe pjege ili mrlje obojene djelovanjem tanina otopljenog u «kiseloj vodi». U biti, radi se o ranoj fazi fosilizacije drveta koja, nakon više milijuna godina, u konačnici rezultira stvaranjem lignita, odnosno ugljena.

Pretežno vlažna, glinasta, pjeskovita i šljunkovita, duboka i plodna zemljišta Županjske Posavine nad podzemnim vodama visoke razine upravo su najpovoljnije stanište šuma hrasta lužnjaka (quercus robur). Najveće šume toga hrasta su se u davnoj prošlosti nalazile baš kod nas. Promjene vodostaja, izlijevanja voda iz korita Save i pritoka, formiranje močvara – sve su to bili idealni uvjeti koji su na poseban način pospješivali rast tog posebnog stabla.

Zbog stalne manje ili veće promjene toka matice, rijeka Sava i pritoke Bosna i Vrbas krivudaju dolinama, crtajući stalno u krajoliku žive meandre. Kada se dogodi da uslijed toga rijeka meandrirajući potkopa obalu nad kojom raste drveće, ono padne u vodu koja ga povuče za sobom. Kada stablo zapne svojim granama i korijenom na dnu korita, prekriju ga naplavine mulja, pijeska i šljunka. Od tada drvo više nije u doticaju sa zrakom i počinje njegovo “konzerviranje“ i dugi proces stvaranja abonosa (ili još – crni dub, engleski – bogoak, njemački – Mooreiche, a u svijetu lulaštva udomaćio se naziv – morta).

Hrastovina koja je odležavala u takvim uvjetima dvije do sedam tisuća godina pronalazi se prilikom zemljanjih radova i kopova, podvodnih radova, iskapanja šljunka, isušivanja močvara i slično.

Fosilna hrastovina ponekad može, poput naplavnoga drveta, imati i estetski zanimljive oblike te se kao takva može rabiti i kao ukrasni element. U postupku sušenja abonosa, na drvetu se mogu pojaviti utori ili napuknuća koji mogu biti zanimljivi pri izradi skulptura.

Iako se ne zna točno tko je i gdje prvi počeo rabiti fosilnu hrastovinu za izradu uporabnih i ukrasnih predmeta, mnogi primjeri svjedoče o takvoj praksi, najčešće u Engleskoj, Irskoj i Njemačkoj (posebno uz rijeku Rajnu). Primjerice, abonos engleskog hrasta, inače izvorno drveta ubičajeno svijetlijih tonova, bio je iznimno cijenjen zbog svojih čokoladnih nijansi koje nisu bile dostupne u svježem drvetu, a pri čemu su odlike vrste, poput čvrstoće, bile i uvećane.

Fosilni se hrast rabi se za izradu najrazličitijih predmeta – od ukrasa za akvarije, gdje služi kao skrovište ribicama, ukrasnih predmeta, za opremu kamina, stalke za pera i spremnike za tintu, drške noževa, kutije za karte, šahovske komplete i slično. Posebno je cijenjeno pri izradi skupocjenog masivnog namještaja, zidnih obloga, podova te rezbarskim radovima. Njegova je najvažnija karakteristika starost, zbog koje predstavlja neprocjenjiv umjetnički materijal, ima visoku dekorativnu vrijednost i velike je čvrstoće, što ga čini praktično – vječnim.

Treba znati da je abonos (nekad komercijalno poznat i pod nazivom «crni hrast») iznimno rijetko i skupo drvo te da se, zbog toga, najčešće rabi pri uređenju ekskluzivnih prostora. Uz svoju estetsku atraktivnost, fosilna hrastovina sa sobom nosi i određenu dozu mističnosti. Kažu da boravak u prostoru uređenom uporabom ovog fosilnoga hrasta potiče zanimljivu konverzaciju, jer je ljudima vrlo neobična činjenica da su, recimo, zidovi obloženi hrastovinom starom više tisuća godina ili da sjede na jednako tako starim stolcima.

Razumljivo je da zbog više cijene namještaja i podova rađenih od abonosa ili fosilnoga hrasta, kupac mora imati mogućnost provjere da je određeni proizvod koji kupuje doista izrađen od toga starog materijala.

Danas se znanstveno drži da je najpouzdanija i najtočnija metoda datiranja abonosa – radiokarbonsko datiranje. Takvo se datiranje temelji na elementu ugljika, koji je osnov čitava života na zemaljskoj kugli. Atomi ugljika javljaju se u tri vrste kemijski identičnih izotopa, koji ipak imaju različita fizička svojstva, što se prvenstveno odnosi na njihovu masu. Nestabilnost radiokarbona rezultira njihovim poluraspadanjem u razdoblju od 5.730 godina. Upravo ta nestabilnost osnova je radiokarbonskog datiranja.

U nas takva datiranja provode stručnjaci zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković. Jedan od primjeraka fosilnoga hrasta, namijenjenog izradi lula, dan je na ispitivanje u Institut i rezultat je bio certifikat koji potvrđuje da se radi o hrastovini staroj 5.890 godina (s mogućim odstupanjem od 115 godina). No kako sam saznao, jedan od najstarijih primjeraka abonosa pronađen je u rijeci Savi između Županje i Orašaja, starosti čak 8290 godina, piše dr. sc. Tomislav Dubravac. Te podatke potvrdila je analiza napravljena u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a potvrdio ju je laboratorij u Japanu (Tokio).

Međutim, u nekim krugovima Fosilna hrastovina je omalovažena i označena kao kopija ebanovine i spočitava joj se da je razvikana od strane trgovaca i proizvođača koji njom zarađuju veliki novac. Činjenica je da se radi se o Ekskluzivnom materijalu koji sazrijeva u vremenu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća godina. Njegovo vađenje iz prirodnih staništa (rijeka tekućica), prijevoz, ali i obrada vrlo su zahtjevni. Namještaj i predmeti izrađeni od njega vrlo su cijenjeni i skupi pa stoga i cijena po kubnom metru oko 1000 do 1500 eura ovisno o kvaliteti. Vrlo su traženi i manji pojedinačni komadi za izradu nakita i luksuznih predmeta, koji u Hrvatskoj mogu dostići vrlo visoke cijene. 

Na Savi između Županje i Orašja prvi primjerci abonosa izvučeni su iz rijeke 1998. na dubini od šest do osam metara. Postupak vađenja abonosa iz rijeke vrlo je zahtjevan. Pri tome ima veliku ulogu ronilac, koji mora točno označiti mjesto gdje se nalazi željeno stablo predviđeno za vađenje. Vađenje iz rijeke obavlja se zračnim padobranom.

Skladištenje treba provoditi vrlo oprezno, da ne bi drvo naglim sušenjem na zraku popucalo. Stoga se izvađeno drvo prska zbog vlažnosti, a posebnim se postupkom sprječava njegovo isušivanje. Reže se u furnir debljine 0,6 mm te koristi kako smo to već napomenuli u uvodu u mnoge svrhe. U stolariji za izradu namještaja, ali se od njega izrađuju i kutije za nakit, klupe, stolice i sl. Koristi se mnogo u kiparstvu, za izradu skulptura, posebno u Irskoj, ali i u drugim zemljama.

 Estetski učinak abonosa temelji se upravo na doživljaju prirodno nastale boje, na uočavanju strukture drveta, na njenom “nesavršenom“ izgledu i na činjenici da se kombiniraju komadi drveta koji svojom varijacijom u boji, smjerovima godova ili nekim “oštećenjem“ prenose upravo snažnu estetsko-etički poruku o dubini minulog vremena.

 Dubinski doživljaj vremena zasnovan je i na tome što znanje o starosti drveta i čudu njegove očuvanosti ukazuju na to da na njega ne djeluju uobičajeni atmosferski uvjeti niti bilo kakvi drugi nametnici koji uobičajeno kvare izgled i otpornost drveta. Prosušeno drvo abonosa izuzetno je tvrdo, ponekad zlatne boje, bakrene ili s preljevom neke druge nijanse. Starije komadi znaju poprimiti u potpunosti crno boju. Ta je boja izrazito specifična pa svaki poznavatelj materijala može primijetiti dubinsku prožetost strukture drva tamnoćom, plemenitom crnom bojom “živog“ drveta različitog od crne okamine ili ugljena.

 Ta vrijednost dubinske tamnoće posebna je značajka abonosa kao gradbenog materijala i onda kad se iz njega izrađuju poluproizvodi, furnir, daske ili gredice, ovisno o tome za koji su konačni proizvod namijenjeni, kao i gotovi predmeti: podne obloge, namještaj, vrata i prozori, skulpture te razni ukrasni i svakodnevni predmeti.

 Abonos je nedavno postao prirodni brend Orašja i Bosanske Posavine. Tu je priču intenzivno otvorio projekt prekogranične suradnje Orašja i Vinkovaca. Stvaranje predispozicija za razvoj turizma na temelju prirodnih resursa odlična je ideja koja bi mogla u Posavini s desne i lijeve obale Save donijeti niz projekata kulturnog i ruralnog turizma.

Koliko je meni poznato u županjskoj Posavini još se nitko profesionalno ne bavi prikupljanjem i obradom fosilnog hrasta, ali zato u susjednom Orašju postoji nekoliko poduzetnika koji se intenzivno i vrlo uspješno bave i tim poslom, čak štoviše, abonos postaje jedan od najznačajnijih prirodnih resursa općine Orašje, u što su uključeni nizom drugih projekata i velika istraživanja svjetski priznatih stručnjaka arheologije.

U svakom slučaju, ako kod slijedeće šetnje uz Savu naiđete na stari crni panj znajte da ga na internetu možete prodati za malo bogatstvo.

Zoran Lucić