– Upravo s komunalnim redarom obilazim selo i mogu reći da se stvarno radi, međutim, ima još dosta posla. Vjerujem da će do Božića, ako ne baš sve, onda 99 posto radova biti gotovo. Ministrica je najavljivala da će do 15. kolovoza obnova obiteljskih kuća biti završena, a ja sam odmah rekao da je kraj listopada izgledniji rok. Evo stiže i studeni, ali radovi nisu završeni i trebat će još vremena. Sve te nove kuće koje se grade moraju se posušiti i napraviti u skladu s pravilima struke jer u suprotnome neće biti dobro, a to ne ide preko noći. Od poplave je prošlo gotovo godinu i pol i svjestan sam toga da je ljudima kojima su kuće srušene i koji čekaju nove jako teško, i da im je strpljenje već odavno pri kraju. Ali ne može se glavom kroz zid. Radi se i gradi, i vjerujem da će oni Božić napokon dočekati u svom novom, toplom domu, i obiteljskom ugođaju – kaže Lucić. I mještani svjedoče o tome da je Gunja, gdje je trebalo obnoviti čak 1450 kuća, i dalje veliko gradilište, a posebice je živo na 20-ak lokacija gdje se grade nove kuće. Za obnoviti su, podsjećaju, ostali i gospodarski objekti koji će na red doći tek nakon završetka obnove obiteljskih kuća.
– To je zaista golem posao jer u Gunji nije bilo kuće koja nije poplavljena. O tome je li obnova mogli ići malo brže ili ne, dalo bi se govoriti. Smatram da je velika krivnja i odgovornost na tvrtkama koje su dobile posao na obnovi. Uzeli su si preveliki zalogaj i posao koji nisu u stanju odraditi, ne plaćaju nikakve penale na nepoštivanje rokova i zato se sve to događa. Neke su si tvrtke uzimale i druge poslove pa se tek sada, kada je sezona pri kraju, ponovno vraćaju u Gunju. S takvima je, kao što je ministrica Mrak-Taritaš i najavljivala, trebalo raskinuti ugovore i posao dodijeliti onima koji su u obnovi poplavljenog područja pokazali da znaju i mogu, ali to očito nije učinjeno. Zato kažem – Radi se, ali nije to – to! – kaže Lucić. Negoduje i zbog toga što pojedine tvrtke iza sebe ostavljaju smeće, a dužne su ga maknuti, urediti ulice i dovesti ih u primjereno stanje. No jednostavno se oglušuju na upozorenja i ne žele iza sebe počistiti.
– Upravo obilazimo selo i ima nekoliko ulica kroz koje se stvarno ne može proći ni traktorom, a kamoli automobilom ili biciklom. Mi ćemo se u Općini angažirati i malo to pokušati zakrpati, ali sramota je da te tvrtke iza sebe ostavljaju takav nered i smeće, iako sam dobio informaciju da obavljene radove neće moći naplatiti dok ne odrade i taj dio posla. Ne znam je li to istina ili ne, ali nije u redu i krajnje je nekorektno da se ovako odnose prema poslu i prema mještanima Gunje – zaključuje Lucić.
Na upit je li riješen problem stanovnika kontejnerskog naselja koji se nemaju kamo vratiti, Lucić je odgovrio: Uglavnom su shvatili da neće dobiti nikakve kuće ni stanove i da moraju sami pronaći smještaj. I prije poplave bili su podstanari i plaćali su stanarinu. Nisu imali vlastite imovine pa im država nije imala što obnoviti. Mnogi su se prepustili i mislili da će im država sada riješiti problem. No, kada su vidjeli da to ipak neće tako biti, sami su si pronašli smještaj. U kontejnerima je još svega desetak obitelji, no vjerujem da će i ti ljudi uspjeti uzeti u najam kuću ili stan, i nastaviti živjeti kao i prije poplave.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr