U više navrata – čak bih rekao puno puta – bio sam u prilici čuti kako ljudi raznih profesija i zanimanja, ili nikakvih, ali i visokoobrazovani, kažu kako ne vole pravnike. Da, često puta sam čuo takvu tvrdnju izgovorenu i u bezveznim društvima ali i onim „kvalificiranim“, ili, čak, izravno meni ubrk od ljudi koji znaju moju profesiju i zanimanje. – Od ovih prvih (bezveznih i nekvalificiranih) nije me baš ni čudilo, ali od ovih drugih, nije me toliko čudilo koliko me intrigiralo. U kontekstu razgovora u kojima su tu tvrdnju rekli, nisam reagirao pitanjem zašto oni tako misle, a evo katkad mi padne na pamet da o toj tvrdnji malo temeljitije razmislim i dođe mi da te persone nazovem i pitam – kako to i zašto baš pravnike. Zadnji puta, nedavno, rekla mi je to osoba respektabilnog obrazovanja, životnog i radnog iskustva pa sam kao i u ostalim slučajevima to „pregrizao.“ – Kako to da ljudi ne vole pravnike??? – Da ne vole zubare odnosno stomatologe – ne bi me čudilo, – ali da ne vole pravnike, – tu valjda ima nešto posebno, ali ipak i čudno. Pa nikada nisam čuo da netko ne voli npr. veterinare, inženjere, limare, auto-mehaničare ili – ekonomiste(!?) koji su čini mi se – ne mora biti, ili mi se tek nekako čine kao najčešći mrzitelji pravnika.
Za razliku od drugih profesija koje su jednoznačne, ali kod pravnika to znači da ne volite odvjetnike, javne bilježnike, suce svih mogućih sudova (osim nogometnih); da ne volite pravnike u gospodarstvu, u pustim administracijama u kojima (ovi, – pravnici mislim) pošteno rade svoj posao … Ma tu – moguće je – nešto nije u redu s vama a ne s pravnicima.
Pa si kažem – ekonomisti(!?). Čekaj malo, – meni nije ništa nerazumno niti „mrzovito“ to njihovo svakomalovremeno spominjnanje BiDiPija; razno raznih indeksa ovoga ili onoga iz njihove struke; kamata, dionica; burzovnih indeksa i koječega sličnog iz njihovog komuniciranja s javnošću, ili, pak, i samnom osobno u poslu ili tek običnom dnevnom čavrljanju o svemu i svačemu.
Onda hajdmo ovako. – Čovjek, ljudi, društvo, odvajkada do danas stvorili su neku ljestvicu ili skupinu vrhovnih i vrhunskih umnih načela koja su u svim društvima do sada bila neki vrhovni postulati u moralu, ljubavi, rodoljublju, čovjekoljublju, međusobnim odnosima, prihvaćajući ih kao svoje osobno i društveno zapovijedanje koje se ne krši tek tako olako. – Nota bene: namjerno sam izostavio pa evo sada kažem da na apsolutnom vrhu tih ljudskih i društvenih vrijednosti jest – S L O B O D A !!!- Povrh svega S L O B O D A !!!
I, sada – kažu, pjevaju, filozofiraju, mudruju, bez srama i sustezanja plaču za nekim ili zbog nekoga – i što sve ne u tom smislu, – u smislu – LJUBAVI!!! U ljubavi i iz ljubavi one emotivne ljubavne ljubavi prema nekome ili nekoj ljubovci u koju je, ili koja je u nekoga (njega) zaljubljena pa makar bio i – pravnik. Dakle emocionalni odnos prema nekomu ili čak nečemu uobličeno u nekakav svoj, ali opći stav, postulat do kojega se došlo nekim iskustvom ili jednostavnim umnim opredjeljenjem, čak i bez povoda i bez racionalnog razloga i uzroka!!!
Na toj i takvoj razini isprepletenih čovjekovih duhovnih razmišljanja i razglabanja samih sa sobom – he, he … Došao čovjek do saznanja koje je postalo dio njegove sveukupne misleće razine, možda čak i svjetonazorske, ali svakako „tu negdje“ među svojim životnim umnim modelima, idealima, načelima, principijelnostima pa i vjerovanjima, da tako nekako kažem. – Dakle – LJUBAV kao opći uljudbeni „zakon“ je nešto što s ili bez razloga, općenito ljudi često i javno iskazuju kao najveću ili jednu od najvećih ljudskih vrlina i društvenih vrijednosti.
Međutoa, rekli bi Makedonci, vratimo se nazad do umne, ljudske, sveljudske, uzvišene i najuzvišenije zakonitosti koju zaboravljamo u ovakvim ili sličnim prilikama iskazati kao objektivno najveću i najvišu ljudsku potrebu, načelo, gotovo kanonom iliti nešto što čovjeka kao misleće biće pokreće i „okreće“ u životu i njihovim životima prema svemu i svačemu u ljudskom postojanju – S L O B O D I !!!
U kakvoj su opreci, odnosu, pragmatičnom ali i istinitom odnosu te dvije vrijednosti – ljubav kontra slobode!? (S ovim pragmatizmom sam možda malo pretjerao, ali nisam i / ili neka sam.)
I, – sada se „prizemljimo“, vratimo u vlastitu životnu svakodnevicu da provjerimo ovo što smo naprijed „natovarili.“ – Čovjek bi po svojoj normalnoj ljudskoj prirodi htio i želio živjeti u apsolutnoj slobodi. Oslobođen bilo kakvih stega, – ali tako u realnom životu nije i ne može biti. Jer civilizirani čovjek o koječemu i svačemu – svemu u životu ima neke moralne, svjetonazorske, vjerske, međudruštvene i još puno tih kojekakvih pravila kojih se ili mora, ili sâm hoće pridržavati i živjeti po ukupnosti tih pravila i regula koje je Društvo kao ljudska zajednica pa čak i sam pojedinac sebi NAMETNUO I UNUTAR KOJIH treba organizirati svoj svakodnevni cjeloživotni put, način života, međuljudske odnose sa svima i svakim pa i Društvu kao cjelinom od rođenja pa sve do – Karaševa !!!
Najkonkretnije i najočiglednije to izgleda otprilike ovako kako slijedi. – Seljo iz Piškorevaca, vozio bi se vlakom u Vinkovce ali da samo uđe u vlak i sjedne, – bez karte, bez plaćanja. – Ne može: pravila kažu da moraš kupiti (platiti) putnu kartu; oko podne ti dosadilo raditi u poduzeću i ti lijepo odeš kući ne „šljiveći“ ni poslovođu, ni šefa smjene niti bilo koga. – Ne može: neće ti biti plaćeno i još ćeš dobiti otkaz ugovora o radu; imaš ušteđevinu i oni koji imaju polog 10 000 kuna imaju kamatu 2% a oni koji imaju polog 10 001 kunu imaju kamatu 7 %. – Ma, daaaaj, kvragu i tu jednu kunu pa dajte i meni kamatu od 7%. ; onaj onome na utakmici u publici razbio nos – policija ga strpala u maricu i u policijsku stanicu. ali iz bolnice je došla dijagnoza teže tjelesne povrede pa ovoga napadača neće pustiti kući da se brani sa slobode nego će u istražni zatvor mjesec dana, inače bi išao doma nakon ispitivanja u policiji; ili: zbog krivo obračunatog i plaćenog poreza a zbog visokih zaliha i „nedovršene proizvodnje“ ipak se otvara stečaj a šef financijskog sektora i direktor se kažnjavaju novčanim kaznama te će biti prijavljeni državnom odvjetništvu pa čak, moguće jednoga dana završiti i u zatvoru; komunalni redar će vas kazniti ili prijaviti policiji ako ste opušak bacili na nogostup. – I onda ako im se te i takve stvari opetovano dogode ili češće događaju pa im to „već ide i na živce“ ili to „rješenje stvari“ ne mogu samo ili bar samo malo proširiti, – onda ti ljudi možda i ne misleći baš doslovno i odveć važnim kažu kako ne vole, da ne kažem „mrze“ – PRAVNIKE!!! … I tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj susjed gospodin Grgić iz stana na četrnaestom katu u stanu iznad mene.
Pa gdje je onda kvaka!
Davno, davno, davno, jako davno, živeći tamo u okolici Krapine živjeli su neki ljudi dosta slični nama današnjim ljudima. Jedan od tih kromanjonaca ulovio je srnu i počeo je jesti a onda su došla još dva kromanjonca i pridružili se „gozbi“ na što se onaj prvi lovac-kromanjonac naljutio i potjerao ovu dvojicu pridošlica jer „nećete vi meni, ja ulovio a vi bi ravnopravno samnom jeli!“ – I onda nakon nekoliko tisuća godina su se DOGOVORILI da će najveće i najbolje komade lovine pripasti njemu, onda će doći drugi koji će dobiti dva komada lovine, a treći će dobiti samo glavu, vrat i rep ulova, i, što „i“? Taj njihov RASPORED objedovanja samo je u svoj notes ZABILJEŽIO četvrti kromanjonac očevidac; raspored je postao PRAVO a ovaj što je to sve zabilježio bio je, postao je – PRAVNIK!!! E, sada, bilo je tu i nekih iznimki i bezobrazluka koje je trebalo spriječiti za ubuduću lovinu pa su smislili kako takve treba nekako, bilo kako kazniti pa su rekli da taj što je prekršio raspored ne može sudjelovati u narednoj gozbi a to mu je rekao onaj kromanjonac koji je sve to zapisao u svoj i zajednički notes pa su njega ZAMRZILI jer je on bio taj koji je sve to što su se svi dogovorili napisao i ovim zločestima samo PRIOPĆAVAO dok ne bi došla kromanjonska policija i strpala ovoga u zatvor do početka suđenja koje su provodili opet tri kromanjonca PRAVNIKA a koje suđenje je vođeno po onom notesiću što ga onomad samo zabilježi – pa postane ZAKON!!!
„Pravo je ukupnost pravnih pravila, načela i instituta kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici. Njima se uređeni životni odnosi među ljudima, ali i odnosi ljudi prema društvenoj zajednici u kojoj žive i čijim pravilima se podvrgavaju.“(Wikipedija)
Dakle, svi mi živeći i radeći katkad često ili češće u tom životu i radu dođemo do neke granice preko koje ne možemo a htjeli bi smo; s kojom se ne slažemo; za koju mislimo da je glupa, loša, nepravedna, nepotrebna i slično, i onda zamrzimo onoga kromanjonca PRAVNIKA a ne onu prvu trojicu kromanjonaca koji su se tako DOGOVORILI da će ubuduće objedovati odnosno dijeliti plijen!!! – Eto, tu je kvaka, a ne u vratima!
Iza tih pravničkih vrata su (slučajnim redoslijedom), suci i javni bilježnici te (državni) tužitelji koji su – smirene, racionalne i razborite osobe; pa odvjetnici iliti advokati koji su trči, lezi, laži, maži, kopaj, spašavaj što se spasiti može; pravnici u gospodarstvu su pravni zastupnici uprave a ne sindikata; pravnici u javnim i državnim ustanovama su neposredni izvršitelji primjene raznoraznih propisa po vlastitom znanju i uvjerenju, smireni, odgovorni i nesamostalni jer njihove „radove“ kontroliraju i potpisuju ovlaštene osobe, – i tako dalje, redom do športskih sudaca koji nisu pravnici a „sude“ pa im možeš sa tribina i psovati sve po spisku, nekažnjeno, naravno.