Čak 464.648 kilometara u 2018. godini, prosječno 1272 dnevno, prešla su vozila saniteta Doma zdravlja Županja i prevezla 7555 pacijenata, od kojih 3811 na hemodijalizu.U županjskoj Posavini, posebice u istočnom dijelu, na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije, gdje je problem nedostatka javnog prijevoza najizraženiji, sve je veća i opravdana potreba za sanitetskim prijevozom. Velik broj mladih otišao je trbuhom za kruhom, a na zemljopisno izoliranom i zapostavljenom području ostaje staračka populacija.
Bitna karikaU Domu zdravlja Županja trude se maksimalno olakšati zdravstvenu skrb malim ljudima u najudaljenijim mjestima županjske Posavine, jer upravo su oni, ističe ravnateljica Luca Lešić, uvijek polazište za razmišljanje o onome što njihovim pacijentima treba.
– Sanitetski prijevoz nam je bitna karika, koja mora biti čvrsta jer smo najudaljeniji od svih bolničkih centara. To je za naše pacijente velika sigurnost da će stići na odredište, na vrijeme biti premještani iz ustanove u ustanovu, iz ustanove u dom, gdje god bili, brinemo se da na vrijeme stignu. Riječ je o ljudima s teškim dijagnozama, koji ne mogu uz putni nalog samostalno javnim prijevozom ići na kemoterapije, zračenja, operacije… Tu su nepokretne i teško pokretne osobe, a imamo i jako puno premještanja bolničkih pacijenata iz Vinkovaca u Osijek, Zagreb…, i stalno smo u pogonu – objašnjava.
U Domu zdravlja Županja četiri su tima sanitetskog prijevoza, a čine ih po dva vozača i jedna medicinska sestra. Organizirani su i prijepodne i poslijepodne, a noću i vikendom su u pripravnosti.
– Jako smo opterećeni velikim brojem pacijenata i nekada je vrlo teško. Zbilja se trudimo, i sestre i vozači jako su savjesni i potpuno predani poslu, stalno razgovaramo i educiramo se kako biti još bolji. S pacijentima odlaze do bolničkih odjela, rješavaju papirologiju, dolaze po njih, jer dosta je pacijenata koji slabo vide i čuju i koji se ne snalaze bez njihove pomoći. Mišljenja smo da bi pratnja trebala biti u cijelom timu, a ne samo u pola, odnosno koliko je vozača, toliko bi trebalo biti i sestara – napominje. Kada dobiju popis pacijenata za sanitetski prijevoz, sami, subjektivno, procjenjuju kome je najveća potreba za pratnjom, jesu li to ležeći pacijenti, sjedeći, imaju li problema s mučninom…
Veliki troškoviDok sanitetsko vozilo ode po pacijenta u, primjerice, 40-ak kilometara udaljene Strošince ili Račinovce, kako bi ga odvezlo u Osijek, samo dok iziđe iz Vukovarsko-srijemske županije, već je prešlo 100 kilometara. Nerijetko i dva vozila dnevno pacijente odvoze u Zagreb, oba puna, a nekoliko se puta dnevno odlazi u Osijek, Vinkovce…
Troškovi su veliki, a od HZZO-a Dom zdravlja naplaćuje samo prijeđene kilometre, bez obzira na broj pacijenata u vozilu. Nije isto prevoziti pacijente u četiri bolnice u Zagrebu, na četiri različite lokacije i pobrinuti se za svakoga od njih, a dobiti novčanu satisfakciju kao da je prevezen samo jedan.
– Mi smo prometno izolirani, udaljeni, na rubnom području Hrvatske, nije ni pacijentima udobno u punim vozilima, to su bolesni ljudi kojima bi odgovaralo više komocije. Puno vremena provedu na putu dok vozač pokupi sve pacijente iz raznih naselja županjske Posavine – kaže ravnateljica. Primjerice, odlaze do Gunje, pa onda u Babinu Gredu, pa po pacijenta u bolnicu u Vinkovce i potom u Osijek. Vozač i sestra često moraju ostajati i duže na poslu, pa su tu i prekovremeni sati. A Dom zdravlja dobije jednu fakturu po kilometraži. Bilo bi, napominje, dobro kada bi se svaki prevezeni pacijent priznao u bilo kakvom postotku.
Velika kilometraža koju svakodnevno prevaljuju za sobom povlači i i amortizaciju vozila i dodatna ulaganja. Dom zdravlja svake godine nabavlja jedno vozilo iz sredstava za decentralizirane funkcije. Vozila su potpuno opremljena, sa svom medicinskom aparaturom. Veliku pozornost pridaju njihovu održavanju jer je sigurnost pacijenata na prvome mjestu.
Svakodnevno ih čiste, steriliziraju pa su vozila u svakom trenutku spremna za prijevoz pacijenata.
Potreban jedan tim sanitetskog prijevozaZbog sve većeg broja pacijenata velika je i opravdana potreba Doma zdravlja Županja za još jednim timom sanitetskog prijevoza, što će od HZZO-a i tražiti. “Ići ćemo na dokazivanje da je pet timova minimalan broj potreban za udovoljavanje svim potrebama na prometno izoliranom i zapostavljenom području županjske Posavine, gdje je sve više staračke populacije”, kaže ravnateljica Lešić. Bez obzira na broj stanovnika, što je standard, smatra da se mora uzeti u obzir zemljopisni položaj i činjenica da im vrijeme prolazi u vožnji, jer su najudaljeniji. “Puno smo dali za kvalitetu rada i suradnju s bolnicama, koje za naše timove sanitetskog prijevoza imaju samo riječi hvale. Zaista dajemo sve od sebe, mala smo sredina, okrenuti jedni drugima i uza sve propise radimo i sa srcem da bismo pomogli – zaključuje.
Marija Lešić Omerović
izvor: glas-slavonije.hr
