Srpska kampanja 1914. godine
kolovoz – prosinac 1914.
Domobrani 42. „vražje divizije“ 12. kolovoza kreću u napad, prelaze Drinu kod Zvornika te već 14. kolovoza zauzimaju Loznicu. Nakon zasuzimanja Loznice divizija napreduje prema Krupnju. Vodi teške borbe na sjeveroistočnim obroncima Crnog vrha, oko Jarebice i Tekeriša i pred samim Krupnjem. Vojnici 42. divizije hrabro su se borili, kao i cijeli XIII. zagrebački zbor i jedini su napredovali. Nakon poraza Austro-ugarskih četa na planini Cer (Cerska bitka) cijela ofenziva propada. “Vražja divizija“ povlači se u potpunom redu. Cijela Austro-Ugarska vojska uzmiče na polazne položaje u Bosnu i Srijem. Petrovaradinska 70. pukovnija sudjeluje u završnim borbama oko Šapca a zatim je poslana u Galiciju. Srbi u nastavku svoje ofenzive provaljuju u područje monarhije, u Bosnu, Srijem i Banat. Domobrani 42. divizije, uz druge postrojbe, sudjeluju u suzbijanju Srpske provale.
Usporedo sa slamanjem Srpske vojske na područje monarhije pokrenut je i drugi napad na Srbiju. Domobrani 42. divizije od 2. rujna vode borbe za uspostavu mostobrana na Drini kod Batara. Zapovjednik na uspostavi mostobrana bio hrvatski general Petković, rodom iz Gradišta. Poslije poplave Drine, Batarski mostobran je napušten. Po povlačenju sa mostobrana (uz velike gubitke), hrvatska 42. domobranska divizija prebačena je na južni odsjek. Razvila se južno od 36. hrvatske zajedničke pješačke divizije, koja je ležala na obroncima Crnog vrha i na samom Crnom vrhu, sve do vrlo važne ključne točke klisure Gučevo. Hrvatska domobranska divizija zaposjela je Gučevo i Kulište sa susjednim obroncima i u tim postavima ostala sve do 6. studenoga 1914.
Jutarnji list od 2.prosinca 1914.g. str.5.
– Kod Crnog vrha „ Kod juriša na Crni vrh osobito su se istakli hrvatski domobranci, medju njima napose 28. osječka pukovnija.“
Nakon sloma srpske obrane i pada Gučeva, uslijedio je prodor i napredovanje preko Valjeva, Kolubare i Ljiga, zatim preko Zakinca u pravcu Rudničkog gorja. Zbog velikih gubitaka, premorenosti vojnika, slabe opskrbe i loše procjene situacije od strane zapovjednika Austro –Ugarske vojske Potioreka, ofanziva malaksava i zapinje. Srbi u međuvremenu konsolidiraju i popunjavaju svoje čete. Iz pravac Gornjeg Milanovca , 3.prosinca, otpočinje kontranapad Srba. Ove borbe kasnije će postati poznate kao „Kolubarska bitka“.
Austro-Ugarska ofenziva ponovno je slomljena. Slijedi novo povlačenje. O borbenosti i hrabrosti vojnika XIII. zbora i domobrana 42. divizije tijekom Kolubarske bitke svjedoči srpski izvor:
„Zagrebački 13. korpus bio je i u operacijama na Kolubari udarna pesnica austrougarske vojske. Jedinice ovog korpusa (36. i 42. pešadijska divizija) naročito su se istakle u borbama protiv Moravske divizije I poziva, na desnoj obali Ljiga, u periodu od 18. do 25. novembra 1914. godine.“
„Kada je Prva armija, pod komandom potonjeg vojvode Mišića, krenula u protivofanzivu, u prvom naletu zdrobila je austrougarski 16. korpus sastavljen od Hercegovaca i Dalmatinaca. Ali, Prvoj armiji se žestoko suprotstavio 13. zagrebački korpus. Tek kad je Moravska divizija, jurišajući na bajonet, slomila otpor 36. divizije, čuvena Vražja divizija (42. domobranska) morala je da se povuče, iako je direktni napadi nisu mogli pomeriti.“
Sjeverno bojište, Galicija i Bukovina
rujan – prosinac 1914
Petrovaradinska 70.pukovnija nakon kratkog angažmana i vatrenog krštenja tijekom 1. Srpske kampanje već je krajem kolovoza 1914. prebačena na sjeverno ratište i od 8.9.14. g. nalazi se na Karpatima. Sudjeluju u tromjesečnim teškim bitkama sa Rusima pod Lavovom zajedno sa 96. karlovačkom pukovnijom. O jurišu BiH 3.tuzlanske pukovnije:
„Gubitci naših časnika kod juriša još su žalosniji od gubitaka momčadi. Od djelatnih častnika cijele pukovnije, koji su pošli na juriš nije se nitko više vratio, niti je bio ranjen niti je pao u zarobljeništvo, već su svi od reda poginuli.“
Velika Galicijska bitka završena je sa zastrašujućom bilancom; oko 250 000 mrtvih i ranjenih i 100 000 zarobljenih austrougarskih vojnika.
1915. godina
Siječanj-travanj 1915.
Jezgra hrvatskih postrojbi na istočno bojište dolazi početkom 1915, u sastavu poznatog XIII. korpusa. Teške zimske bitke početkom 1915. vodile su se u Karpatima u prostoru ispod Krakova, počevši od Papradskoga klanca preko Dukle, Ljupkova, Užočkoga klanca i klanca Pantry do Rafaelove. Nakon prvih četiriju dana operacija pri prelasku Karpata 42. domobranska pješačka divizija izgubila je 26 časnika i 1800 vojnika, najviše zbog smrzavanja. U dolini planinskih rijeka Bistrice Nadvirjanske i Strimbe jurišaju domobrani 28. osječke pukovnije. Upravo su postrojbe osječke pukovnije od svih drugih domobranskih pukovnija 42. domobranske pješačke divizije u najvećem broju izginule ili teško ranjene probijajući se kroz snježnu mećavu, hladnoću i boreći se protiv ruske obrane oko Tatarova. O tome i žrtvama hrvatskih domobranaca iz osječke pukovnije svjedoči S. Pavičić;
Pukovnija je nekoliko puta jurišala na čelu sa svojim zapovjednikom podpukovnikom P. Osvojila je nakon težkih i krvavih borbi na nož dobro branjene položaje i zarobila većinu branitelja, u koliko su preostali. Ali skupo je platila taj veliki uspjeh. Pao je i njen veliki zapovjednik i veliki broj časnika s mnogo najboljih zapovjednika. Teško je krvarila cijela naša divizija, naši domobranci, a ipak je to bio tek početak.
O sudjelovanju slavonskih vojnih formacija u borbama kod Stanislavova; 78. osječke pješačke pukovnije, 28. osječke domobranske pješačke pukovnije, 12. ulanske i 38. poljsko-topnička pukovnije piše ondašnji hrvatski i osječki tisak. Pišu da su operacije bile „katastrofalne“, a da su „najteže“ gubitke imale 78. i 28. osječka pukovnija.
Travanj 1915.
Takozvana uskrsna bitka u Karpatima počinje 2. IV. i trajat će uz ogorčene borbe sve do 20. IV.1915. Svibanj – kolovoz 1915. Najznačajnija operacija na istočnom bojištu, proboj ruske fronte između Tarnowa i Gorlica (oko 55 km istočno od Krakova) počinje 2. svibnja. U proboju osim austrougarskih armija sudjeluje i njemačka 11. armija (von Mackensen). Rusi će biti istjerani iz cijele Poljske, a potkraj godine uspostavit će se fronta na gotovo ravnoj crti od Libaua (na Baltiku) do tromeđe Rumunjske, Rusije i Austro-Ugarske. Austrougarske trupe prelaze 12. VI. rusku granicu i ulaze u Besarabiju. Fronta se stabilizira a dio snaga mogao se osloboditi za rat protiv Italije, koja je objavila rat Monarhiji 23. svibnja 1915.
Listopad-studeni 1915
16. X.1915. počinje »Brusilovljeva ofenziva« (prva) kao pokušaj olakšanja stanja na talijanskoj fronti; istog dana Rusima uspijeva proboj kod Czartorijska i forsiranje Styra, nakon čega dolazi do obostrano iscrpljujućih dugotrajnih borbi, koje će završiti tek 5. studenog potiskivanjem Rusa.
Prosinac-siječanj 1916
U istočnoj Galiciji i Bukovini Rusi u tzv. novogodišnjoj bitki Rusi pokušavaju vratiti dio izgubljenog teritorija; borbe traju do 19. siječnja 1916. bez vidljivih rezultata. 28. prosinca napadnuta je bojišnica 42. domobranske pješačke divizije, ali je pješački napad odbijen. 1. siječnja napadnuti su postavi osječke 28. domobranske pukovnije.
1916. godina
U ljeto 1916. počela je na istočnom bojištu druga Brusilovljeva ofenziva. Rusi su napali na liniji od Pripjatskih močvara pa sve do rumunjske granice. Naše postrojbe bile su na jugu, duž besarabijsko-austrougarske granice, gdje su se istaknule u obrani desnoga krila Bukovine, čime su štitile prilaze karpatskim istočnim klancima i istočnoj Mađarskoj. Hrvatske domobranske pukovnije 42. pješačke divizije vode teške borbe na prostoru sjeveroistočno od Hotinske visočine pa do Dnjistra, hrvatske carsko-kraljevske pukovnije XIII. zbora odolijevaju uz velike žrtve silovitim ruskim napadima između sjeveroistočnih obronaka Karpata i južnih padina Hotinske visočine, poglavito oko Toporovaca i Raranče. Austrougarske trupe prisiljene su napustiti Luck. Kod Okne Rusi 10. VI. probijaju austrougarsku frontu. Pristižu njemačka pojačanja i ruska je ofenziva na sjevernom dijelu fronte zaustavljena. Do 15. VI. Rusi su zarobili 150 000 protivničkih (uglavnom austrougarskih) vojnika (konačni broj zarobljenih veći je od 200 000). Austrougarske trupe su 24. VII. opet potisnute prema hrptu Karpata. Zbog nove velike ofenzive Rusa u Voliniji i Galiciji 10. VIII. slijedi daljnje povlačenje austrougarskih snaga u Bukovini. Od 1. rujna počinje ofenziva Rusa u Karpatima, s ciljem proboja u Mađarsku i traje cijeli mjesec bez ikakvih rezultata. Brusilov potkraj listopada još jednom pokušava u Karpatima i Voliniji, ali ofenziva zamire 7. XII.
1917. godina
srpanj – studeni 1917.
General Brusilov pokreće 1. VII. opću ofenzivu tzv. „ofenzivu Kerenskog“ koja je obećana Antanti i malo potiskuje austrijsko-njemačke trupe kod Stanislava i zauzima Halič. Vodeći bitke na ravničarskom terenu i bez zaklona oko Novycja i Dobrovljana stradao je veliki broj vojnika osobito iz 28. osječke pukovnije. Od 21. VII. žestoke borbe oko Tarnopola. Ukrajina proglašava 3. VII. nezavisnost. 18. VII. pobune u ruskoj vojsci; rasulo trupa između Zborova i Sereta. Od 25. VII. opće povlačenje Rusa na cijeloj fronti, a austrougarske trupe 30. VII. prelaze rusku granicu. Boljševici 7. XI. ruše građansku vladu Kerenskog; počinje Oktobarska revolucija. U Brest-Litovsku 5. XII. počinju pregovori o primirju između Centralnih sila i Rusije, a 22. XII. i mirovni pregovori.
1918. godina
veljača- studeni 1918
Krajem veljače 1918. Hrvatske čete sa Istočne fronte prebačene su na Sočansku frontu. 42.divizija prebačena je na Soču (mjesto Matarello) gdje ostaje do kraja rata. Divizija sudjeluje u operacijama na visoravni Sette Communi, a u lipnju u ofenzivi kod Costalunga. kao i svim ostalima do kraja listopada 1918. Vojna izvješća glavnog vojnog zapovjedništva austro-ugarske vojske od 26. i 28. listopada, hvale 27. sisačku dom.pukovniju, kao i cijelu diviziju (kroatische Nr. 42), a posebno 28. osječku pukovniju za izuzetnu hrabrost i požrtvovnost
Karte ratišta: Jugozapadno bojište i talijansko napredovanje u 11 bitaka 1915–17. ( izradio Tomislav Kaniški – http://1914-1918.com.hr/427-2/ )
Istočno bojište (izradio Tomislav Kaniški – http://1914-1918.com.hr/427-2/ )
Mato Dominković,
ožujak 2015. Mato.dominkovic@skole.hr
Izvori: 1. Pavičić Slavko, Hrvatska vojna i ratna povijest i prvi svjetski rat, Knjigotisak d.o.o., Split, 2009.
2. Dinko Čutura, Lovro Galić, Združenim snagama, Veliki pregled ratnih operacija, Hrvatska revija 2004.3 – online, http://1914-1918.com.hr/427-2/, 13.03.2015.
3. Boris Graljuk / Bojišnice i grobišta hrvatskih vojnika na karpatskom ratištu u prvom svjetskom ratu Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost, 1-3/2013, Matica hrvatska, Sisak. – online, www.maticahrvatskasisak.hr/pageflip_rijeci_2013_1/…/page0009.pdf, 10.03.2015.
4. https://www.google.hr/?gws_rd=sslÖsterreich-Ungarns letzter Krieg 1914-1918-online,http://www.univie.ac.at/voeb/blog/?p=30010, 10.03.2015.
5. http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/10/article-4.html, 13.08.2014.
