12. rujna 2026
Scan_20210805

                POEZIJA

 KNJIGA PJESAMA `LATICE`

`Bez tvojeg glasa , moj cvijet nema mirisa… `

            O autorici

Rođena u Hrvatskoj 1950 godine. Krštena kao Ruža Dabić.

 U djetinjstvu i ranoj mladosti zvana i znana kao Ružica ( bila jako mala).

Živjela u voljenoj Županji, Koloniji- Šećerani.

Završila Školu za medicinske sestre u Vinkovcima 1969. godine.

Godine 1971., sa suprugom se odselila u Melbourne, Australija, gdje još uvijek živi .

Ima dvoje djece i troje unučadi.

Radni život završila kao Onkološka klinička medicinska sestra konsultant 2016. Godine.

Počela pisati poeziju kasno u životu, dva dana prije 60. rođendana.

Piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

Koristi oba imena na knjizi svojih autorskih pjesama , poezije koju je nedavno tiskala pod naslovom ` Latice`.

Čitanje i pisanje neophodni su u mojem životu. U zimi moga života, um mi je jako vrijedan, stvaram u trećoj brzini dok pišem svoju poeziju jer znam da je vrijeme vjerovatno kratko. Sve zapisati, opisati, urediti u želji da se sjećanje ne izgubi. Zato sam izdala ovu knjižicu poezije iz koje bih vam izdvojila ove stihove:

Samo Hrvat može,

Hrvatsko dijete učit,

S ljubavlju i duhom

Hrvatski jezik naučit.

Izgubiš njega,

Izgubio si sebe.

rekla nam je Ružica koja svoju ljubav prema čitanju gaji još iz 

djetinjstva.

-Od rane mladosti sam puno čitala.Uvijek bila žedna za znanjem. Pisati poeziju počela sam kasno u životu, dva dana prije mog 60-tog rođendana. Željela sam goste na svojoj rođendanskoj proslavi pozdraviti s poemom koja bi bila zahvala što sam je dočekala i odati počast početku starosti.

Na internetu nisam ništa odgovarajuće našla. Dva dana prije tog datuma, tijekom noći stigla mi inspiracija – ustala sam se i napisala poeme ` Hvala` i `Šezdeseta`, na hrvatskom i engleskom jeziku. Od tada neumorno pišem na oba jezika – govori nam Ružica o tome kako je sve počelo.

Moja poezija je autobiografske prirode u kojoj su utkani siromaštvo, hrabrost, ustrajanost, spas, neprihvatljivost nepravde i naravno ljubav. Ljubav, bila ona partnera, djeteta, obitelji, prijatelja, prirode ili svog naroda. A inspiracija je život svih oblika i boja. Ne može se kupiti, ukrasti ili naučiti. Ona dođe meni.

   Imam posebno poštivanje prema našem narodu ovdje u Australiji što kazuju i stihovi jedne poeme koje vam ovdje mogu izdvojiti:

`Kažu da su iseljenici bili

Uglavnom neobrazovani,

Sa sela. Možda.

Zato što nas je uporno 

Siromaštva, nepravde,politička,

Čelična cipela gazila.

U nama falilo nije,

Inteligencije, hrabrosti i volje,

Koji su procvjetali 

Pod australskim suncem

Koje pravedno grije.

   Iako apsolutno sretna živim u Australiji, u dnu duše moje tina plamičak za moj stari kraj koje sam pretočila u riječi:

`Kad krenem na vječni put,

Preletjet ću Slavoniju mati

I Županju moju,

Znam, čekaju svoje dijete

Da se oprosti,

Da im se vrati.

A, gdje ću onda?

Gore ili dole?

Ako se mene pita,

Tamo gdje se pleše,

            Piše i čita.`

Knjiga se može nabaviti u Zagreb Croatian Book Shopu po cijeni od samo  AU$20, jer kako nam je Ružica rekla  – voljela bih da je pristupačna svakom tko je želi imati`.

Napisala   Suzana Fantov

Hrvatski vjesnik/ Croatian Herald

Melbourne Australija 

 11. 08. 2021

Odgovori