Ovaj datum ostat će zapisan kao prekretnica za sve one koji su poštenim radom namjeravali zasnovati obitelj, imati posao i pristojnu plaću. Naime, Republika Hrvatska ušla je u „Schengen“ što znači da smo gotovo punopravni članovi EU pa se tako može tražiti i zaposlenje izvan granica RH. Tako u ovih nekoliko dana mjeseca srpnja odlaze svi oni koji već nisu otišli, to su uglavnom mlađi od 40. godina – svojeg ne prebogatoga – života u Županji, tragati za kruhom negdje izvan Županje i RH.
Već prva papina enciklika o radu koja je ugledala svjetlo dana 1891. Rerum Novarum, pape Leona XIII., govori o radu koji oplemenjuje čovjeka i pravednoj plaći. O tome istome progovorio je svetac papa Ivan Pavao II. u enciklici Laborem exercens iz 1981. godine. Upravo ta enciklika pokazuje kako zaostajemo najmanje stotinu godina za razmišljanjima i stavovima Crkve po tom pitanju. S druge strane prigovara se Crkvi u Hrvata kako je ostala okamenjena na sve što se oko nje događa – što nije daleko od istine. Posljednjih nekoliko godina može se reći kako Crkva u Hrvata, posebno u kod nas u Slavoniji, trudi se radi po tom pitanju učiniti što se može, ali ostaje činjenica da bez odaziva odgovornih ljudi od toga baš nema puno efekta – naše obitelji i dalje odlaze.
Podatak da sljedeće školske godine u mjestu Strošinci neće biti upisano niti jedno dijete u prvi razred osnovne škole ledi krv u žilama. Isto se događa i u osnovnim školama u gradu Županji gdje je izumro čitav jedan prvi razred a mnogi učitelji ostaju bez posla. Sve je to posljedica ne rada, ne sposobnosti i spuštanja pogleda pred nepravdom – to su nas Turci još naučili a moderni tirani obilato iskorištavaju.
Od nastanaka moderne države Hrvatske nije na odgovorno mjesto zasjeo netko tko je pošten i upravljao državnim blagom onako kako je još kralj Dmitar Zvonimir obećao papi a o tome nam svjedoči tekst:
„Podignute desnice okrunjeni kralj Hrvata izusti u toj zgodi svoju zavjernicu tekstom: ‘Ja Dmitar, koji se zovem Zvonimir, s pomoću Božjom, kralj Hrvatske i Dalmacije obvezujem se, odričem i obećajem tebi opate Gebizone, koji si mi podjelio kraljevsku krunu u ime papino da ću nepromjenjen vršiti sve što tvoja svetost bude naložila. U svem i svačem čuvat ću vjeru apostolskoj stolici i neopozivo ću braniti sve što su u ovoj kraljevini apostolska stolica i njezini poslanici odredili i što će još odrediti. Gojit ću pravdu, branit ću crkve i brinut ću se za prvijence, desetine i sve što ide Crkvi. Nastojat ću oko življenja biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i dostojno žive; štit ću siromahe, udove i siročad… -protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo.“
Što sam htio naglasiti citirajući ovaj tekst..?! – upravo činjenicu kako smo pogazili gotovo sve ono što je za nas kralj Dmitar Zvonimir obećao kada je postajao kraljem! Imamo svakodnevne rastave brakova koji su uzrokovani najvećim djelom financijskim nedaćama – poznata je činjenica kako se bračni drugovi rastaju kako bi primali socijalnu pomoć, jer drugog izvora za život nemaju. Sve je to ujedno razlog zbog kojega ovih dana mladi županjci masovno iseljavaju. U dogovoru su i s namjerom zatvorene tvornice koje su značile život ovome gradu a gradski čelnici kao mantru ponavljaju činjenicu kako je to neka „viša politika“….?! Je li to politika viša i od sabora u kojem se sjedi a javno ništa ne govori o bijeloj kugi koja je zahvatila naš grad i ako se tako nastavi od grada neće ostati ništa – osim staraca i pokojeg dijeteta?! Bi li možda trebalo doslovno stati na autobusnu stanicu i moliti te ljude da ostanu te zajednički i u dogovoru vidi se što i kako dalje…?! Nažalost ništa od svega toga, nego se nastavlja po ustaljenoj rutini zatvaranja očiju pred zlom koje dolazi. Nadalje, u istom tekstu stoji zanimljiva činjenica kako:
„U prisezi Zvonimirovoj nema ni slova o državno – pravnoj ovisnosti hrvatske države o Rimu. Papa je samo potvrdio i time internacionalizirao odluku, izbor i volju hrvatskog naroda. Zvonimir je sada pripojivši Kraljevini Hrvatskoj i priobalne predjele hrvatskog juga, tj. bizantsku Dalmaciju – odista ozbiljio integralnu Hrvatsku, obračunavši se s dugovječnim i kobnim hrvatsko – dalmatinskim dualizmom.“
Svi oni koji govore kako nogometni klub Hajduk treba istupiti iz hrvatske nogometne lige zapravo ne znaju što govore! Svi oni koji se prizivlju na „dominaciju Zagreba“ ne žele Hrvatskoj dobro, jer se tako šteti jedinstvu hrvatskog naroda. Činjenica je da netko uporno radi na razdvajanju hrvatskog naroda, raslojavanju i raseljavanju jer je to jedini put kako doći do bogatstva koje posjeduje ova zemlja a koje smo dobrim djelom rasprodali. Najbolji dokaz toga je i nesretna svastika koja se pojavila na poljudskom stadionu. Upravo taj nemili događaj ima za cilj udariti po onome što nam je „najsvetije“ kad je jedinstvo u pitanju a to je hrvatska nogometna reprezentacija. Razno-razne udruge kao npr. FARE ustanovljene su samo s jednim ciljem a to je razaranje HNS-a iznutra i rastakanje zajedništva i pozitivne atmosfere u i oko reprezentacije. Štoviše ni to nije dovoljno nego je došlo do raslojavanja među navijačima istoga nogometnoga kluba! – zar to nije dokaz koji ide u prilog svemu prethodno rečenome?! Povrh svega aktivno se radi na rastakanju važnosti obitelji kao temeljne stanice društva.3 Rezultat svega toga je iseljavanje, napuštanje, rezigniranost, očaj, tuga, siromaštvo…
Za razne pretvorbe nisu samo krivi razni spletkaroši, razbojnici i prevaranti nego je najvećim dijelom kriv narod (mi) koji je to dopustio i sagnuo glavu pred zlom koje dolazi. Do kada tako i u našem gradu? – kada ćemo reći dosta svemu tome umjesto da se neprestano prepuštamo letargiji i čekamo neko bolje sutra koje nikada neće doći ako se ne trgnemo iz ove narkoze?! Ne može se birati uporno ona vlast koja nema ideju, elana, znanje i sposobnost da donese novi zamah životu u gradu Županji,ali isto tako i cjelokupnoj Slavoniji!
Autor: Marko Tetkić