Negdje između click bait senzacionalizma i nevjerice da je moglo nestati nešto što je tu „oduvijek i zauvijek“, promiče olakšavajuća spoznaja da ipak nije došlo do najgorega. „Samo“ su izgorjeli krov i treći toranj-„šiljak“ (la flèche) legendarne Notre Dame. Osim toga, zacijelo se i mnoštvo vrijednih umjetnina „nagutalo“ dima i vode, ali OK, to nije nužno nešto što konzervatorske službe jedne Francuske ne bi mogle riješiti, ili nešto što ova 850 godina stara crkva-simbol nije već doživjela.
Tako nas cijeli događaj navodi na zaključak – nismo mi umalo izgubili Notre Dame, nego Notre Dame, čini se, gubi nas. Da, jauknuli smo na dramatične prizore veličanstvene bazilike u plamenu. No, objektivno, što je nama baština danas? Izgleda da ponajprije – kulisa za selfije.
Eto nam npr. hrvatskog turizma. U kojem ga smjeru razvijamo? Smjeru „filanja“ Dioklecijanove palače fast-foodovima, štekatima i kičavim living history igrokazima. Nije li to požar? Smjeru ispuštanja otpadnih voda u Plitvicka Jezera. Nije li i to požar, doduše na vodi? Pretvaranjem Parka prirode Medvednica, ali i drugih vrijednih šumskih krajolika, iz gorja u goleti? Opet požar, a bez da je jedna iskra frcnula.
À propos šuma: krovnu konstrukciju Notre Dame čini najmanje 3000 kubika hrastovine. Sudeći prema izjavi koju je za Le Monde dao jedan od predstavnika tamošnje drvne industrije, pitanje je ima li Francuska uopće dovoljno hrastovine dorasle da ponese novi krov Notre Dame!
Prati li ovakve „sitnice“ itko u hrvatskoj poslovnoj, kulturnoj i turističkoj diplomaciji? Je li naša politika – pitanje je, jasno, retoričko – sposobna za išta više od srcedrapajućih izljeva sućuti na društvenim mrežama i jalovih rasprava o nacionalnom brendiranju?
Tri tisuće kubika, kažete? Pa samo Šumarija Gunja godišnje proizvede oko 10.000 kubika prvoklasne građe!
Sad još „samo“ zamislite da nadležne institucije zbroje dva i dva! Pa zamislite da Hrvatska/Hrvatske šume doniraju – ili samo ponude donaciju – hrastovine za novo krovište Notre Dame (a nakon što smo ljeto ranije s Francuzima igrali finale SP-a)! U „najgorem“ slučaju, 200-godišnja reklama Slavonije i naše (potencijalne) drvne industrije stajat će nas par milijuna kuna više od jedne sezonske marketing-kampanje ili strategije razvoja.
A sad se probudite. Nas Notre Dame ne gubi. Nas je odavno izgubila.
Culsperience