Svjestan sam da ne mogu puno toga promijeniti, ali ne mogu ni šutjeti. Kada odem u Slavoniju, duša me boli. Ljudi su otišli, jedva smo skupili jedan razred u osnovnoj školi u Privlaci. Politika ne daje rješenja. Nekima je rat bio brat, obogatili su se, a uzimaju i danas uz podršku politike. Dok su neki gubili kuće, neki su se obogatili kao knezovi. To je bio početak. Hrvatska na jednog zaposlenog ima jednog umirovljenika i uporno povećava proračun. Da nam Švicarci otvore državni trezor, oni bi i to razjebali. Pa zar ne postoji barem jedan političar koji je spreman donijeti nepopularne mjere i pomiriti se s tim da ga više neće izabrati? Postoji li barem jedan koji je to spreman učiniti da pomogne svojoj zemlji? Neće pobijediti na idućim izborima, ali zar je to važnije od zemlje koja umire?