Od prvih dana Domovinskog rata ljekarnici i farmaceutski tehničari stavili su se u službu obrane domovine. Redovitim radom u ljekarnama u ratnim uvjetima, sudjelovanjem u radu donacijskih ljekarni, kao i pružanjem pomoći pri organiziranju Saniteta, svojim znanjem i iskustvom uvelike su pridonijeli normalizaciji snabdijevanja lijekovima i sanitetskim materijalom, i to ne samo stanovništvu na ratom zahvaćenim područjima već i onima koji su ostali bez domova i bili u izbjeglištvu
.- Jako je važno znati da zahvaljujući dobroj i brzoj organizaciji same struke za vrijeme rata nitko, niti u jednom dijelu Hrvatske, nije bio bez lijekova, ni civilno stanovništvo, ni branitelji, ni velik broj prognanika i izbjeglica, i na to smo jako ponosni – ističe Ines Buhač, mag. pharm., glavna urednica knjige “Farmaceuti i farmaceutska djelatnost u Domovinskom ratu – zapisi, svjedočanstva, sjećanja, apeli”. Ta vrijedna knjiga i svjedok vremena pokazuje društvenu odgovornost farmaceutske profesije, u miru i u ratu, kao i organiziranost te struke diljem Hrvatske. Javno i bolničko ljekarništvo u ratu je, kako je naglasila, imalo jako mnogo problema prije svega zbog smanjenog broja osoblja – dio je otišao na drugu stranu, dio jednostavno nije bio u mogućnosti podnijeti teret rata i sustav je morao funkcionirati s vrlo malim brojem ljudi.
– Većina kolegica i kolega nakon radnog vremena morala je raditi u karitativnim i donacijskim ljekarnama jer je taj posao bio vrlo zahtjevan. Dolazile su ogromne količine lijekove koje je trebalo razvrstavati, kontrolirati, i to su mogle samo stručne osobe. Rokovi valjanosti bili su veliki problem – kazala je. Veliku ulogu odigrale su veledrogerije, a u osječku su bolnicu lijekovi dostavljani i u oklopnim vozilima.
Nakon Zagreba i Karlovca, knjiga je predstavljena i u Županji, u sklopu tradicionalnog proljetnog druženja Udruženja farmaceuta Slavonije i Baranje. Nakladnici su knjige, koja će biti podsjetnik budućim generacijama, Hrvatsko farmaceutsko društvo i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Obuhvaća 100 tekstova 102 autora iz cijele Hrvatske.
– Dio tekstova ima jako veliku vrijednost zato što je memoarska građa, nešto pomoću čega možete tumačiti povijest jer je autentično, i riječ je o važnim svjedočanstva iz tog doba. Drugi dio su tekstovi koji su objavljeni najvećim dijelom u vrijeme rata u Farmaceutskom glasniku, a treći dio su sjećanja kolegica i kolega na ta vremena – kazala je Buhač. Tekstovi su podijeljeni po regijama i njima se nastojalo pokazati ono što se događalo unutar javnog i bolničkog te novonastalog karitativnog, donacijskog i vojnog ljekarništva. Obuhvaćeni su i pojedini dijelovi ljekarničke djelatnosti među kojima je i toksikološka služba, a vrlo je bitno naglasiti da u vrijeme rata nije bilo ni jedne epidemije ni jedne velike infekcije, za što su upravo bili zaslužni farmaceuti koji su radili u tim službama. Svoja sjećanja i svjedočanstva iz Domovinskog rata kazivali su mnogi koji su sudjelovali u nastanku ove knjige.
Jedna od autorica, Anica Baturina, mag. pharm., govorila je o ulozi ljekarnika Županje u Domovinskom ratu. Podsjetila je da je u Županji 1991. bila formirana ratna bolnica, koja je spasila brojne ranjenike, a 1992. je, nakon početka granatiranja iz susjedne BiH, preseljena u Cernu. Ljekarnu su u dogovoru s Kriznim stožerom ipak uspjeli zadržati u Županji, što je bilo vrlo važno, a štitili su je hrastovi trupci i brojne vreće s pijeskom.
Županjska ljekarna radila danonoćno- Radili smo danonoćno, dostavljali lijekove pacijentima, na ratište i u bosansku Posavinu. Lijekovi su stizali u ogromnim količinima, sve smo ih morali pregledati, sortirati i poslati. I s ponosom mogu reći da stanovnici županjskog i tri sela vinkovačkog kraja, Apševci, Lipovac i Podgrađe, nisu niti dana bili bez lijekova – kaže Anica Baturina. Dobili su i Zahvalnicu od prvog predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana.Možda ste propustili…
Marija Lešić Omerović
Izvor ; /www.glas-slavonije.hr